Prije dva dana mi kolega priča kako je upoznao dječaka sa jednom „neobičnom“ pričom. Naime, dječak ide u šesti razred osnovne škole i odličan je učenik. I to baš onako sve ga interesuje, na računaru sam radi sve što mu treba a i bistar je pa mu za učenje ne treba mnogo vremena. I njegova neobična priča se sastoji u tome što je pet razreda završio u jednoj školi a od ove godine ide u jednu drugu školu. Razlog – optužen je na kraju prošle školske godine od strane nastavnice da je ukrao kontrolni iz istorije i da je zbog toga imao maksimalan broj poena. Nastavnica je taj kontrolni izgubila i nije ga mogla pronaći, a kad je dečko na sva pitanja dao tačan odgovor ona je „shvatila“ da je baš on došao u posjed njenog kontrolnog. Nije ona imala drugih dokaza osim njegovog odlično urađenog rada ali to i nije bilo bitno. Znači, optužen, krivnja nije dokazana a nakon svega su njegovi roditelji odlučili da ga premjeste u drugu školu jer nisu željeli da se on ponovo sreće sa istom nastavnicom. A i pretpostavljam da je u tom periodu jako teško djeci objasniti da sve to ne mora da znači da je dečko lopov i kriminalac i da ga sad ne treba gledati kao osmo svjetsko čudo, ako se uopšte u današnje vrijeme kradljivci bilo čega posmatraju na neki poseban način.
Ovaj slučaj je samo još jedan dokaz očajnog stanja u našem školstvu. Čak i ako bude sreće pa na mjesto nastavnog osoblja dođe neko ko zna istoriju, geografiju, matematiku ili neki drugi predmet, onda su izgleda jako male šanse da ta osoba bude i dobar pedagog. A mora se priznati da je, naročito u osnovnoj školi, skoro važnije kakav je pedagog nastavnik koji djecu uči o bilo čemu, nego njegovo znanje o konkretnom predmetu. Djeca provedu mnogo vremena u školi, tu stiču navike koje će kasnije koristiti u životu, upoznaju prve prijatelje, razvijaju osnove međuljudskih odnosa. Bukvalno – postavljaju temelje za život u koji idu. A sve češće su uz njih osobe koje ni same nisu dobre sa sobom i koje ne mogu sebi objasniti neke stvari.
Ja se sjećam učiteljica iz mog školskog života. Milion puta smo pričali o tome ali nikad niko od nas nije shvatio kako su sve one bile otprilike istih, srednjih godina. I ne samo to, sve te učiteljice ste mogli vidjeti samo u školi. Niste ih mogli sresti na pijaci, u gradu, na ulici, kao da su nekim podzemnim putem dolazile u školu i vraćale se kući. Danas je sasvim normalno da su učiteljice mlade, a da nastavnice izlaze u kafane u kojima se zajedno napiju sa učenicima. Baš me zanima kakav autoritet može imati nastavnica koju učenici vide polupijanu u neko doba noći?
Činjenica je i to da su danas prosvjetni radnici najnezaštićeniji ljudi. Nerijetko im se dešava da im dolaze prijetiti roditelji nezadovoljni statusom ili ocjenama svoje djece. U takvim situacijama iza njih ne stoji niko, za razliku od onih prošlih vremena kad je čitav sistem bio uz njih. Prije se znalo da je ono što kaže jedan učitelj ili nastavnik svetinja, i da se njegovo nepoštovanje može lako završiti tjeranjem iz škole ili prebacivanjem u neku drugu. A nisu bili rijetki slučajevi u kojima je dolazilo do zabrane pohađanja iste. Danas je sve mnogo drugačije i jedino su sigurni oni nastavnici koji znaju neku borilačku vještinu i koji imaju petlju da se pobiju sa nervoznim očevima. U zadnje vrijeme i sa učenicima koji su spremni na sve, pa čak i na potezanje sjekire na nastavnika.
Najblaže rečeno – znanje se odavno skoro uopšte ne cijeni, pa tako i ustanove za proizvodnju znanja više nikome nisu nešto pretjerano važne.
4 comments
Renata says:
Sep 18, 2009
Svasta si ovdje napisala…od tog djecaka pa do pijanih nastavnika i na kraju nesto uopceno o skolstvu… sta si konkretno htjela reci?! jel ne valjaju danasnji nastavnici ili nesto nije u redu sa skolstvom ili o svemu ponesto…?
posto je to moja bransa i “zivim” je vec sad skoro jednu deceniju nekako moram komentirati.. To sto su uciteljice bile srednjih godina, a sad mlade pa morale su prve nekad u penziju, a druge doci na red.. Da nesto ne valja u nasem skolstvu pa to je tako vec dugo…ni Suvarove reforme a ni ove danasnje nisu nama donijele bolje i funkcionalnije skolstvo…sve je to najmanje, u stvari, nikako do nastavnika, a najvise i ovdje do politike.. na zalost!
…mislim da je bilo nastavnika i prije koji su voljeli popiti samo sto nekad ranije si trebao malo vise godina imati pa da zaviris u kafanu za razliku od danasnje omladine koja to radi vec ma ne znam ni ja sa koliko malo godina..pa tako i sretne neke svoje nastavnike:)
Da su se vrijednosti promijenile i da se neke stvari sve manje cijene..eh to nam je danas tako…
jedino sto bih dodala da ima jako kvalitetnog kadra u svim skolama i osnovnim i srednjim, a to sto svi nisu jednako kvalitetni pa to je i prije i uvijek bilo tako, a tako je i sa ostalim profesijama.
jos komentar za djecaka..u stvari to je moj stav inace..ocjene su za ucenike, a ne za nastavnike, stoga nastavnici “ne skrtarite” slobodno dajte peticu kad se zasluzi!!!
Cyber Bosanka says:
Sep 19, 2009
@Renata: priznajem da sam napisala prilicno zbrkan post, a htjela sam reci da je stanje u skolstvu jako lose, a da razloga za to ima milion. nisam se namjerno dotakla politike a slazem se sa tim da je ona i ovdje presudna, ona i dovodi do toga da se vrlo cesto prima kadar koji ne zadovoljava minimum, a narocito do toga da iza nastavnog osoblja najcesce ne stoji ni direktor skole, da ne govorim o sistemu i drustvu. i u moru loseg sav kvalitetni kadar najcesce nema mogucnost da ispliva na povrsinu i da pokaze i dokaze svoj kvalitet. ja se samo nadam da ce se nesto uskoro promijeniti jer vec dugo vremena sve ide u losem smjeru. a sto se tice osvrta na uciteljice i starost, sama si rekla ono sto mi je kasnije palo na pamet – ja sam licno prvi put u kafanu usla nakon zavrsene srednje skole i mozda samo iz tog razloga svoje nastavnike nisam tamo sretala – nije mene bilo tu.
ceca says:
Sep 19, 2009
Mislim da se slažemo u jednom – školski sistem nam je na niskim granama. U stvari, i taj sistem je ogledalo naše države (ako uopšte tako nešto ovdje postoji). Pripadam nešto starijioj generaciji kada se institucija učitelja-ice jako poštovala. Sjećam se majke jednog mog školskog druga koja je svoje prisustvo na informacijama uvijek završavala savjetom “…..samo ti njega (njenog sina o.p.) učiteljice ošini, batina je iz raja izašla, ja ga vaspitavam u kući, a ti u školi.” Danas je nešto drugačije pa i roditelji uzimaju sebi za pravo da ocjenjuju stručnost prosvjetnih radnika.Mojoj drugarici je majka učenika uletila na čas, iznapadala je što je njenom djetetu (ljubi ga majka) dala slabu ocjenu i pred svim učenicima pitala koji je kreten njoj(profesorici) potpisao diplomu. Daleko od toga da sam za fizičko kažnjavanje u školi, ali mislim da škole konačno trebaju opravdati naziv vaspitno-obrazovne ustanove. Prosvjetni radnici trebaju shvatiti da naša djeca nisu u školi da bi slušala njihove jadikovke o malim plaćama, roditelji trebaju prihvatiti da budu partneri prosvjetnim radnicima u odgoju djece. A, djeca? E pa djeca nek natjeraju i jedne i druge da ponovo vrijedi ona poznata krilatica “..od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba…” (bez oružja u školama, udaranja profesora dnevnicima, uvredama na nacionalnoj osnovi i sl). poz ceca
electrasdreams says:
Oct 30, 2009
Ogadili mi prosvetni radnici /cast izuzecima/ onog trenutka kada mi je dete poslo u skolu pa dok nije zavrsilo. Svega sam se nagledala i naslusala. Da je sve izgubilo kriterijum – jeste, ali ono sto vecina ucitelja, nastavnika i profesora danas radi je prevazislo sve mere dobrog ukusa. Ne branim decu, i njih ima svakakvih, ali zar nisu roditelji i nastavnici krivi za decu? Postovanje se stice i zasluzuje, a deca su ljudi. Sve vide, sve cuju, sve shvataju i najiskreniji su borci za pravdu. Ne radjaju se ona zla, mi ih ucinimo takvim. To je istina, ma koliko se mi ritali!