Monday, December 7th, 2009 at 6:41 pm
Visited 730 times, 2 so far today
Život na “tuđi” račun i još ponešto
Kakav je to osjećaj trošiti tuđe pare? Kakav je osjećaj biti dužan na mnogo mjesta, da ne kažem na sve strane, i nastaviti živjeti kao da ti je u životu sve normalno? Kakav je to osjećaj kad umjesto plaćanja rate za kredit spakuješ stvari i odeš na more? Kakav se mozak nalazi u glavama ljudi koji pored toga što su dužni na nekoliko mjesta podignu još jedan kredit i renoviraju stan? I da li su nenormalni takvi ljudi ili ja koja smatram sve pobrojano opasnim poremećajem trebam ići doktoru?
U subotu mi poznanica priča da je svojoj školskoj drugarici bila žirant na tri kredita i da zbog toga što njena školska ne vraća pomenute kredite ona ima blokiran račun. Što je najgore sve se to desilo prije tačno godinu dana, a ljetos je ta njena prijateljica regularno išla na more, regularno sredila stan i regularno nju izbjegava na cesti da ne bi slušala pridike. Ne samo da ne vraća kredite nego na svako spominjanje istih ona digne dreku kako će se ubiti, kako je njoj život dodijao i kako ona tu ništa ne može. Moguće da sad i ne može ali zato pitam – kakav je osjećaj trošiti tuđe pare i to na nešto poput godišnjeg odmora? Ono što sljeduje pomenutu osobu jeste nekakva presuda sa suda koja je možda čak odvede i u zatvor. Pretpostavljam da će se za nju prije naći mjesto nego za neke ubice. Ali ta čitava priča mi puno govori o tome kako razmišlja jedan obični čovjek jer na žalost – ona je prije pravilo nego izuzetak.
Znam za osobu koja ima završen ekonomski fakultet i radi na mjestu koje joj donosi sigurnu i prilično veliku platu. Ista ta osoba već godinama presipa iz šupljeg u prazno, podiže kredite, sa kreditnim karticama igra pola-cijelo. I pri svemu tome sebi nije uskratila ni mrvu bilo čega u životu.
Imam osjećaj da mnogi žive neki lažni život. Niko neće da se odrekne bilo čega u životu i da kaže „To je super i ja bih to rado imao/la ali trenutno sebi to ne mogu priuštiti!“ Ko je na primjer kupio plazma ili LCD televizor od svojih para? Ko je taj koji je imao gotov novac i umjesto kredita kupio TV svojim parama? Je li ikom palo na pamet da je tako potrošio više, da postoji ona kamata koja ne izgleda velika ali kad se doda na kamatu od mobilnog telefona, mašine za suđe, dječijeg mobitela i protuprovalnih vrata dođe na sumu koja zabrinjava. I kad se u suštini povlači ručna? Kad ne ostane od plate ništa za hranu ili kad dođe nalog od suda za pljenidbu stvari?
Ljudi su počeli gubiti obraz zbog sve manjih količina novca. Prije dva i po mjeseca je u moju radnju došla djevojka koja je inače imala običaj kupovati poklone kod mene. Požalila se kako joj je prijatelju rođendan i kako je njoj plata za pet dana a ona sad trenutno nema para. Zamolila me da joj dam neku vrstu odgode plaćanja i ja sam joj zbog toga što je znam izašla u susret. Trebam li uopšte spominjati da zbog 20 KM koje je tad ostala dužna ona već dva i po mjeseca okreće glavu na cesti i pored moje radnje prolazi gledajući u nebo. A radi na deset metara od mene. Vrlo jeftino, obraz izgleda nikad nije bio jeftiniji. I ne znam samo žuljaju li joj prijatelja one muške tange što mu je poklonila između ostalog jer nisam sigurna kakav efekat na primaoca imaju pokloni koji nisu plaćeni. Što se mene tiče ja mu želim da ih se nanosa u zdravlju i veselju, ali bi i sa njene strane bilo puno iskrenije i čovječnije da mu je od svojih para kupila čestitku i napisala u njoj nešto iskreno. Ovako je sve samo jedna velika šarena laža.
Ne znam tačno kad je to sve počelo ali znam da ne idemo u dobrom pravcu. Znam po tome što je sve više ljudi koji će na komentar da je nešto skupo osuti paljbu u smislu „A to je samo sad! Ako to ne mogu sebi priuštiti šta onda mogu?! Šta će mi život onda?!“ I tako redom. Ja evo otvoreno kažem da je meni lično skupa karta od 15,00 KM za koncert. Da li je cijena od 15,00 KM visoka ili ne uopšte ne ulazim u to, kažem da je meni trenutno to previše i da ću se teško odlučiti potrošiti toliko za bilo koga. Prije pola godine mi ista suma nije bila problematična i iskreno se nadam da mi za npr. dva mjeseca neće biti puno. Ali moram reći da je trenutno situacija takva i da nisam usamljena u tome. Bavim se privatlukom i kontaktiram sa ljudima koji su u istom – svima je ovo najteži period u zadnjih nekoliko godina.
I svi oni koji na sav glas grakću o tome kako Zeničani ne valjaju ništa, kako sve zjapi prazno, kako je samo nešto više od 3.000 ljudi gledalo onaj krnjatak od Bijelog dugmeta neka razmisle dobro o tome da li je možda ipak u pitanju nedostatak novca. Znam dosta ljudi koji čak neće glasno da kažu da im je puno dati 15,00 KM za koncert ili 5,00 KM za kino jer ih je stid. Neće da kažu da nemaju jer se onda osjećaju još gore. I nisu sve kafane tako pune kako na prvi pogled izgleda, obaraju se rekordi u dužini ispijanja kafa jer se bar na taj način vraća iluzija da sve nije tako crno kako na prvi pogled možda izgleda. Para ima sve manje i to je činjenica koju osjete svi koji na bilo koji način dolaze u dodir sa ljudima i zavise od njihove potrošnje.
Slični postovi
Written by: Cyber Bosanka
Filed Under: Posao / business
Tags: odnos prema novcu, odnos prema životu
Trackback URL: http://www.bosanka.net/zivot-na-tudi-racun/trackback/
miro vinduska
December 7, 2009 at 10:24 pm
Cudan smo mi narod.Za nas vazi ona”sjaj i bijeda Holivuda”.Kako mi je sve to poznato.Ako cu da igram tenis mora sve biti od opreme marka.To sto nemam talenta nije vazno,vazno je biti vidjen.Tako za sve. Protezemo se duze od jorgana.Kad se sjetim samo,raja raja a uz raju se uslepa toliko uhljupa koji od naivnih profitiraju.Ziranti samo postoje kod nas oni su i izmisljni zbog lopovluka.Nece ti firma biti zirant ili drzava samo osiguravajuce drustvo a to se placa.Ja nisam htio nikom biti zirant pod izgovorom ”"sto ti neko od familije ne bude”naravno nece jer je procitana knjiga.A kad bi se mene pitalo ja bih svakom kod izdavanja kreditne kartice dao i dva metra strika samo za opomenu da dobro razmisli kad je bude potezao.Posudivanje je najopasnija droga koje se veoma tesko mozes rijesiti,ne postoje tablete ili jos nisu izmisljene.koliko je samo ljudi od mene okrenulo glavu zbog tako malih posudbi da me bude stid sto im vise nisam dao.Ako ne das onda si ,necu da upotrebljavam rijeci da ne bi pogresno misljenje o meni dobili.Ja zivim u jednom tako dobro uredjenom drustvu gdje su te stvari nepojmljve,pa ipak susrecem neke nase zemjake kojima je jos uvijek ostala stara praksa zivjeti na tudji racun.Cak ni ne primjecuju da budu izbjegavani od drugih toliko im je obraz odebljao.Sto bi rekao moj majstor Meho”Kakvi smo takvi smo nismo nikakvi”.Tesko da ce se sta promijeniti jer su uhljupi jos u vecini.
Maza
December 7, 2009 at 11:44 pm
Zar u Ze raja kupuje masine za pranje sudja?!?!?! Pa mi ih imamo u USA (ne nasim izborom) ali ja ne znam niti jednu jedinu nasu osobu koja je koristi. Lijepa ruka, spuzvica i deterdzent pa opleti
. Doslo neko novo vrijeme u Ze,sve dame i princezice …..
aleksandra
December 8, 2009 at 12:05 am
PA pogospodio se narod, draga moja.Takmice se ko ce vise, ko bolje, plate cijele se daju za jedne cizme, ali one MORAJU biti saPOTPISOm ili kako se ono kaze ‘markirane”.A cizma ko’ cizma…Stil se ne moze parama kupiti.Poznajem gospodju, ali pravu, koja je u jednom periodu svog zivota jako tesko zivjela i nosila samo dvije haljine, uvijek ciste i ispeglane, ali ih je nosila tako damski i s ponosom…i bila je predivna, zanosna i bozanstvena.
Isto vazi i za uredjenje stanova, koji pocinju da lice na salone namjestaje, hladni, bez emocija, uspomena, detalja…i svake dvije godine nesto novo.Naravno, zivjeli krediti.
A tek putovanja????More???Planine?Pa ni Svabo ne putuje kada mu zapne u budzetu, ali mi moramo…I opet…zivjeli krediti!!!
Dalje…automobili!!!Mobilni telefoni!! Moj kostao 50eur i imam ga vec 3 godine.Ali, jbg, nisam u trendu.Trebala bi imati neki od 500 eur kao kcerka moje prijate;jice(ja ni mukajet kad’ vidjeh racun!!!!)
duguje se na sve strane, ziranata koliko hoces, banke likuju,samoubitstava sve vise i vise(u Hrvatskoj postoji statistika koliko je samoubitstava izvrseno zbog dugovanja).
A nama nikada dosta…E necu kredit no pod tackom RAZNO.Jesam seljanka? Jesam!!
Sto zaradimo moj muz i ja, to nam je. Al’ glava ne boli!! Samo, jbg, i radi se, pravo da vam kazem..i to se bas radi kod nas.
pozzzzz
zoranaruza
December 8, 2009 at 11:26 am
Pa, da…
Danas ljudi tesko priznaju da nemaju novac – jer kad nemas para:
1) nisi USPESAN, sto je u danasnje vreme imperativ
2) ne mozes da kupis ono sto mooooras da imas, jer OMG! kako da zivis bez svih tih stvari i situacija koje se promovisu kao neophodne za zivot savremenog coveka
Imamo 2 mogucnosti – da zivimo takav zivot po svim njegovim pravilima ili svoj zivot po sopstvenim standardima, svesni da cemo se nekad osecati kao magarci (po sistemu “ako ne mozes da ih pobedis, pridruzi im se”). Ja sam vec prelomila, a ti?
sugrađanka
December 8, 2009 at 4:08 pm
Da,kriza je.Ali, izgleda svega.Nekad pomislim da je samodisciplina u trosenju para jako dobra stvar,samo je lako odbacujemo u dobim vremenima.Kad bi mi neka prorocica rekla da cemo sve ovo prevazici i da ce uskoro biti bolje ,potpisala bih da samodisciplina bude moja osobina i u buducnosti.Ovako,za sada je to disciplina iz straha.
Mediha
December 8, 2009 at 6:02 pm
E jbg. sad Mazo…Cuj: “Zar raja u Zenici kupuje masine za pranje sudja?” Pa naravno da kupuje, ja sam svoju prvu masinu za pranje sudja kupila 1986 godine i to upravo u toj Zenici. Ako smo u Zenici nismo u Zanzibaru i kupujemo sve sto moze da nam olaksa i uljepsa zivot. Pranje sudja u masini nije nikada bilo mjerilo princeze i dame (bar ja nisam niti jedno od navedenog), ali prije bih dala TV iz kuce nego masinu za pranje sudja. Meni je ona olaksavajuci faktor u prilicno stresnom i radnom zivotu i poslije masine za pranje vesa volim je najvise u kuci (mislim na nepokretnu imovinu).
Eh, sad…kupiti masinu za sudje, a biti gladan ili duzan je mimo svake pameti. Tu sam sigurno za spuzvicu, deterdzent i opleti. Nema nista ljepse u zivotu nego kad ljudi znaju uskladiti mogucnosti i zelje, po onoj narodnoj: Pokrij se koliko ti je jorgan dugacak. Na zalost, sve rijedja pojava. I sama vrlo cesto ostanem bez texta, kad neke stvari vidim i cujem. Cesto kontam kad bih ja ovdje gdje zivim tako zivjela i razmisljala ne bih imala ni gaca na d…., a nasem narodu se to mahom podrazumijeva.
Jedna sam od opreznih, tj. od izdignutih i izradjenih u “trenucima tudjih slabosti i svoje nepromisljenosti”, pa sad i od mene poneki okrecu glavu…I onaj koga zapale razmislja poslije. Meni recimo vec godinu dana luxus godisnji odmor dvije osobe iz kruga mojih poznanika ne ide iz glave. Prvo, taman toliko novca sam im posudila na koji mjesec, drugo vec preko godinu mi novac nikada nisu spomenuli ( a imali smo rok vracanja), a trece: sama bih sebe ujela za d…, kad mi samo naumpadne da sam to uzela od svog djeteta
Izgleda, stvarno para i pameti nikad dosta, a kod nas bih dodala: i karaktera, i karaktera…
Pozzz. svima
vizionar
December 8, 2009 at 11:29 pm
ova prica mi je poznata…zivim vani gdje ljudi zive iskljucivo na kredit…kupuju se kuce na hipoteke po sistemu ko ce vecu i bolju, jer je kucu kupio i ovaj i onaj, pa moram i ja, a mogu se i pohvaliti kako su “uspjeli” u zivotu i kupili kucu…. kupuju se auta po istom sistemu…kad je to izfurano, pocele su se kupovati kuhinje, uredjivati kupatila i kupovati kauci i namjestaj sve po sistemu MOJE JE BOLJE i sve na kredit! ljudi nisu svjesni koliko su glupi, zive od iluzija da su bogati a u stvari su MODERNI ROBOVI BANKARSKOG SISTEMA…ovdje nema ziranata ali imaju poduzeca koja su im kao “garancija” da ce oni bankama vracati kredite, a za uzvrat imaju radnike za koje znaju da moraju kod njih raditi inace ce izgubiti sve… ljudi rade i zive kao rovbovi jer su toliko duzni da se ne smiju usuditi ni posao promjeniti, a obicno su to poslovi gdje se lome ledja…ima i izuzetaka,da se razumijemo!
kako to sve izgleda pogledajte/potrazite ovaj film; Money As Debt
http://video.google.com/videoplay?docid=3435415963578872386#
***za ne upucene, masinA za sudje je jako stedljiva stvar u kuci, kazu da trosi manje energije nego pranje na ruke…skontaJ koliko potrosis vode i koliko potrosis energije da zagrijes tu istu vodu!
Branko
December 9, 2009 at 11:10 am
Bas mi nedavno prica kolega,kako mu je otac komsinici bio zirant na 15 ooo KM.Cak se nisu ni poznavali,al ajd zbog dobrosusjetskih odnosa pristane.Posle dva mjeseca pocese koverte dolaziti na njegovu adresu.On se pokupi kod nje na vrata,a ona ce mu:”nemoj da ti zovem policiju,sto me uznemiravas”.I tako da sada on vraca rate.
Mene je do sada pitalo par ljudi da im budem zirant.Glatko sam ih odbijo,prvenstveno zbog toga kad sam cuo za sta im treba novac.Renoviranje stana,kupovina auta itd.
Cyber Bosanka
December 10, 2009 at 10:37 am
@all: vidim da smo se razumjeli i da svako ima neku svoju pricu. moglo bi se o ovom problemu i opsirnije ali rezultat bi opet bio isti. zato preporuka licna – nikom ne posudjuj vise od onog sto mozes halaliti (oprostiti). ili kako kazu – das pare a izgubis prijatelja. mada nekad za malo novaca dobijes mir, a to je neprocjenjivo
)
miro vinduska
December 10, 2009 at 6:56 pm
ova zadnja konstatacija ti je za 10
Milko
January 3, 2010 at 8:19 pm
Pogodila si suštinu uzroka svjetske ekonomske krize: ljudi su trošili više nego što su zaradjivali
Problem je bio u tome što su kreatori makroekonomske politike takvo bezumno ponašanje ne samo tolerisali, nego i otvoreno podstrekavali (sjeti se samo brojnih marketinških smicalica tipa “živi se samo jednom” 
), u finansijski sistem puštani su prazni baloni, uzimani su iznova i iznova novi krediti, i svi su (na Zapadu bar) uživali u jednoj idili, koja je, naravno, bila obična iluzija 
Početak iluzije desio se 1970. godine kad se dolar počeo štampati bez realnog pokrića, odnosno, u prevodu, kad se počeo štampati običan papir bez da je iza sebe imao adekvatnu proizvodnju koja ga je pratila.
Žalosno je da će zbog bezobrazluka američkih multimilijardera danas najviše platiti oni najsiromašniji u cijelom svijetu. Naravno, dio odgovornosti leži i na nama samima, jer kako si dobro primjetila- treba biti porpilično bezobrazan da se od nekoga pozajmi novac, koji se onda ne vraća, ali se itekako ode na more..medjutim, svi računi dolaze na naplatu, prije ili poslije
pozdrav i sve najbolje u Novoj godini
Cyber Bosanka
January 4, 2010 at 9:14 pm
hvala, sve najbolje i tebi.
i da, opet ce sve biti po najsiromasnijim, znam. ostaje samo da se svako za sebe trudi raditi drugacije ukoliko misli da ovo nije ispravno…