Zato što vjerujem u to da oni mogu upaliti svjetlo na kraju tunela.

Sinoć sam bila na javnoj tribini Naše stranke održanoj u velikoj sali Opštine Zenica. Gosti su bili Danis Tanović i Peđa Kojović. To je već druga njihova tribina koju posjećujem, na prošloj sam slušala Bojana Bajića i Slobodana Neškovića. Moram priznati da tek drugi put u Bosni i Hercegovini u zadnjih 20 godina slušam priče koje mi se sviđaju, priče koje razumijem i od ljudi koje cijenim i poštujem. Prvi put je to bilo prije nekoliko godina kad je politički aktivan bio Nikola Grabovac, jedan od mojih profesora kojeg iznimno cijenim i poštujem, a od kako je OHR njega sklonio sa scene nisam imala nekog za koga sam mislila da u ovoj državi može napraviti bilo šta pametno.

Umjesto toga imala sam neke svoje vizije, zamisli i želje u kakvoj bih državi voljela živjeti, te istovremeno bila svjesna ogromne razlike između svega toga i onog što nam je nuđeno posljednjih 20 godina. Mislim da samo još rijetkima nije jasno da od načina na koji rade nacionalističke stranke nema ništa te da nas oni samo mogu odvesti u propast (ako već nismo tu). A sve ove stranke “centra”, liberalne, i ostale građanske opcije do sada nisu ponudile ništa dovoljno konkretno i zanimljivo. Ili možda nisu imali zanimljive ljude da to prezentuju?

Onda se nekad prije dvije godine osnovala Naša stranka, tačnije osnovali su je ljudi koje sam do tada cijenilia i poštovala zbog svega što su oni lično radili i pravili. Oni su skontali da nam niko neće napraviti normalnu državu nego da to moramo sami. I da nema više od čekanja ništa. Taj njihov program i teze su se poklopile sa onim mojim vizijama, željama i zamislima. Slučajno, jer nisam njihov član i ne znam nikog od njih lično, ali je očito da u ovoj zemlji postoji jedna skupina ljudi koja razmišlja na jedan normalan, pozitivan i realan način. To je skupina ljudi koja se polako okuplja oko ideja koje zastupa Naša stranka i koja se razumije. To su ljudi kojima je puna kapa kriminala i lopovluka, a prije svega nerada i neznanja. A normalnim ljudima je svima dosta toga.

To je skupina ljudi koja ne prihvata floskulu “To se ne može uraditi”, ili “To je nerješiv problem”. I to je upravo ono zbog čega mi se najviše sviđaju. Za svaki problem ima rješenje, samo treba postojati volja, želja i znanje, a toga već odavno nema na političkoj sceni u BiH.

Ja sam iskreno sinoć u sali vidjela mnoge moje sugrađane koje inače cijenim i poštujem. I nakon zaista dugo vremena sam osjetila da postoji šansa da nam bude bolje. Zato mi se jako svidjela ova Peđina izjava da je “Zadatak Naše stranke da upali svjetlo na kraju tunela”. Ja vjerujem da oni to mogu, a da li će dobiti šansu za to vidjećemo u oktobru. U svakom slučaju mislim da vrijedi pokušati – moj glas im je već rezervisan.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...