Za Beograd…

• Tweet
• Sharebar

• Tweet

Ok, opisala sam vam svoje „predivno“ iskustvo putovanja autobusom, a sada je na redu doživljaj Beograda. Naravno, u taj ogromni grad sam išla zbog koncerta pop kraljice ali sam imala sreću da neko vrijeme posvetim „istraživanju“ ovog grada.

Znam da su mnogi već bili tamo i da svi imaju neka svoja iskustva. Nerijetko sam slušala ljude koji ga doživljavaju totalno drugačije od mene, čak toliko da sam se pitala da li sam ja možda bila na nekom drugom mjestu. Nebitno, u svakom slučaju meni je Beograd grad u koji stvarno rado dolazim i koji me svaki put rado i dočeka.

Ogroman je, stvarno. I u sebi ima materijala za najmanje 16 prosječnih gradova. Pun je suprotnosti i u njemu stvarno možete doživjeti sve što vam padne na pamet. U njemu se uvijek osjećam kao neki „kontra Guliver“ jer mi je sve veliko i ako vidite neku djevojku da po ulicama Beograda hoda širom otvorenih usta znajte da ste vidjeli mene. Hoteli su ogromni, ulice su široke, prodavnice su velike, sve je predimenzionirano. I meni je to super.

Naravno, kao i svakom turisti posebna je atrakcija Kalemegdan i Knez Mihajlova ulica. Ne znam koliko puta bih trebala proći tom ulicom da vidim sve što mi je interesantno ali znam da još ni blizu nisam tog broja. Kad idem lijevom stranom obično mislim da je na desnoj nešto zanimljivije i tako stalno. I onda svako malo trčkaram tamo – ovamo da bih sve „upila“. I svi oni ulični svirači i razni umjetnici daju poseban šarm toj ulici. Navodno pravi Beograđani jako rijetko hodaju Knez Mihajlovom, a da je to tako možete se uvjeriti i tako što najmanje oko sebe čujete naš jezik.

Na ulazu u Kalemegdan ima neki čiko koji vam nudi da se slikate sa pitonom. Jeste, sa pravom zmijom!. Nisam samo shvatila da li on plaća nekom da se slika ili za taj „ugođaj“ još vi morate dati svoje pare. Pobjegla sam glavom bez obzira od te ogromne zmije. Naravno, na Kalemegdanu je neizostavan obilazak kompletnog parka, tvrđave, razgledanje panorame i slikanja u raznim pozama. Ako želite možete se „uhvatiti u kolo“ jer tamo stalno sviraju neki svirači i igra se kolo bez prestanka. Ja još nisam savladala korake, možda upišem neki kurs ovdje pa se idući put pridružim onim penzionerima tamo.

Naravno, morali smo otići i u novootvoreni Shopping centar „Ušće“. To je valjda najveći objekat takve vrste, ogroman je i prepun fantastičnih i predobrih prodavnica, a ja sam uspjela da ne uđem u „Zaru“ i još neke koje su izgledale jako primamljivo. Na prizemlju se nalazi ogroman market „Idea“. Brat i ja smo stalno govorili „Idemo u Konzum“ pa onda morali objašnjavati da je „Konzum ono što vi zovete Idea“. Neka mi oprosti gospodin Todorić, ali svima smo „otkrili“ njegovu igru sa imenima trgovačkog lanca. Doduše, ko zna, možda „idea“ na hrvatskom znači „konzum“? Ne kontam ja baš najbolje te jezike.

Jedini problem koji sam lično imala u Beogradu je bio sa ispijanjem kafe. Inače pijem samo Ness kafu i to ima u svakom kafiću i objektu. Samo što tamo morate naglasiti hoćete li toplu ili hladnu kafu i morate biti spremni da ćete običan Ness dobiti u nekoj visokoj čaši i piti ga uz pomoć slamke.

Drugi moj problem je bio sa pretvaranjem cijena – meni je sve izgledalo jako skupo. Obične sunčane naočale – 1500 DIN!!! A kad mi je brat rekao da je to otprilike 30 KM onda mi nisu više bile tako skupe. Zbog toga vam o cijenama ne bih ništa govorila, ništa nisam ni skontala. Jedino što znam da je puno jeftinije jesti u ovom trgovačkom centru na Ušću gdje predobru i prilično veliku pizzu možete pojesti za 300 DIN, a ista takva u Knez Mihajlovoj košta 600 DIN.

Beograd je grad koji svakako vrijedi vidjeti. I koji vjerovatno nikad nećete moći skroz upoznati i do kraja pregledati. Nisam imala vremena za splavove, nisam imala vremena za neku pozorišnu predstavu, nisam imala vremena za prijatelje koje žive tamo i koje želim vidjeti, nisam imala vremena za još milion stvari. Ali nema veze, uvijek treba ostaviti nešto i za drugi put.