anzac-cove-stonesU prošlom postu spomenuh slike u novčaniku i čitav dan danas mi se to nešto vrzma po glavi. Nosite li vi neke slike u novčaniku i čije?

Ja se svakodnevno srećem sa ljudima koji nekad imaju i čitavu kolekciju u onom prozorčetu. I svaki put bacim pogled, onako ispod oka da vlasnik novčanika ne vidi da špijam. Bude tu svakakvih likova – djece, unuka, braće, sestara. Primijetila sam da se češće nosaju slike djevojaka i momaka nego muževa i žena. Valjda sa ulaznicom u bračnu zajednicu dobijate šut kartu iz novčanika?

A o slikama razmišljam zato što sam se pokušala sjetiti jesam li ja nekad nosila neku, i evo čitav dan se ne mogu sjetiti. Mislim, nije da nikad niko u mom životu nije imao potrebne kvalifikacije za to, nego jednostavno izgleda da ne spadam u tu vrstu „nosača slika“. A i meni onaj prozorčić uvijek nekako bude musav i izgreban da se niko ne bi ni vidio, sve i kad bih ga metnula.

I sve mi se čini da i kad bih nosila tu nekog da ga ne bih ni pogledala nikad jer uvijek novčanik otvaram s ciljem da ugledam novce, i šta sad treba neko da mi viri iz njega? Imala bih osjećaj da viri koliko ću para potrošiti.

Ja zato u svom novčaniku nosim kamenčić. Jedan mali kamenčić za koji me uvijek svi pitaju ‘a šta ti je to?’ A to je jednostavno mali kamen koji sam prije nekih dvije godine dobila iz „SOS sela“ i on mi služi kao svakodnevno podsjećanje na to kako na svijetu ima mnogo onih koji nemaju puno toga.

I kad god otvorim novčanik i dotaknem taj kamen ja pomislim na sve dobre stvari koje imam u životu. I nakon toga se uvijek osjećam sretnije.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...