bajram„Znaš šta, dragi! Nemoj slučajno da bi mi od danas donio nešto što nije kupljeno u „X marketu“! Da si samo vidio kako su finu čestitku za praznik objavili u „Našoj riječi“, tačno mi srce zaigralo. A ako te vidim kod onog u „Y granapu“ od glavu ću ti slupati sve što tamo kupiš, on se k’o zadnja fukara stisnuo, bilo mu žao valjda potrošit’ fening da plati i on čestitku. A drago mu uzeti pare od nas, sram da ga i stid bude!“

Ovako nekako izgleda zamišljeni monolog domaćice koja oduševljena čestitkom za svoj praznik mužu objašnjava gdje će ubuduće trošiti pare. Da ne bude zabune, monolog je (kao i kompletan događaj) nastao u mojoj glavi kao rezultat bombardovanja čestitkama za praznike u svim mogućim medijima. I ne samo što imam priliku kao običan čitalac i gledalac vidjeti sve to, nego mi kao nekoj vrsti poduzetnika vrlo često stižu ponude poput „Čestitajte Bajram u našem časopisu i tako imate i reklamu“, „Vaša čestitka za Božić će dodatno skrenuti pažnju na vas“ i još mnogo sličnih.

U periodu u kojem živim ponuda je mnogo veća od potražnje bilo čega te je stoga potreba za reklamiranjem i skretanjem pažnje na sebe prerasla odavno sve granice čak i dobrog ukusa. Uzmite bilo koje novine na bilo koji praznik i umjesto tekstova ćete čitati čestitke za taj praznik. Upalite TV i na velikom broju kanala će biti isto. Odjednom dobijete osjećaj da ste svima važni, Elektroprivredi koja vas „dere“ čitavu godinu je odjednom stalo do vas, Telecom vam pošalje SMS poruku sa čestitkom i vama više nije bitno što plaćate najskuplji impuls ili kilovat struje. Kad sljedeći put uzmete u ruke njihov račun nećete pred očima imati cifru nego onu lijepu čestitku, garantovano.

Malo sam ironična, ali bez želje da bilo koga uvrijedim ili povrijedim nečija osjećanja. Poštujem sve praznike i mislim da su svi prelijepi. Trudim se da sa dragim ljudima (kad god sam u mogućnosti) podijelim radost koju svaki od tih praznika nosi. Moja je jedina „greška“ što to sve radim na malo drugačiji način od ovog koji je sad uobičajen. Tako se i desi da me redovni čitaoci bloga „Cyber Bosanka“ prozovu zbog nepostavljanja čestitke za Bajram, i da takav moj postupak okarakterišu kao „civilizacijski i kulturni promašaj“.

Krupne riječi se u Bosni jako lako uzimaju u upotrebu. Čitajući kritiku na trenutak sam pomislila da me neko zamijenio za glavnu i odgovornu urednicu Informativno političkog programa na državnoj televiziji na kojoj je izostala bajramska čestitka. Ili da su me pomiješali sa urednicom u „Avazu“ ili „Oslobođenju“. Samo u takvom slučaju bih ja ocijenila da se radi o kulturnom i civilizacijskom promašaju. Izostanak čestitke na mom ličnom blogu se mogao desiti i zbog toga što sam pokvarila laptop, bila bolesna, otišla na put, da ne nabrajam dalje još 1001 razlog zbog kojeg može izostati nešto sa mog ličnog bloga. I kako bilo ko može znati da je sa ovog bloga nešto izostalo kad ni ja sama često ne znam šta ovdje uopšte treba stajati? Bez zezanja i pretjerivanja, ja sam vrijednost jednih kvalitetnih cipela investirala u domenu i hosting za blog koji mi služi kao neka vrsta igračke, blog koji nema neku konkretnu uređivačku politiku i pravac. Pišem o onom što me u određenom trenutku zasvrbi, zaboli, nasmije, razočara, dotakne, potakne, i uglavnom o onom što stignem.

A u praznicima više volim učestvovati na neki drugi način. Tako sam svoje slobodno vrijeme „potrošila“ na lično čestitanje osobama koje znam i za koje znam da im moja čestitka nešto znači. I nisam stigla staviti na svoj blog čestitku mojim čitaocima do kojih mi je takođe stalo.

Zbog toga evo ovom prilikom svima čestitam sve praznike – i ove koji su bili i one koji će nam tek stići. Ja neću ovdje postavljati nikakve čestitke posebno jer već unaprijed znam da se za svaki praznik više zabavim stvarnim životom i ne stignem doći do računara. I premda bi mi imponovala pomisao na to da moja piskaranja imaju neki veliki značaj ne mislim da izostanak ili postojanje bilo čega ovdje ima neki prevelik značaj za civilizaciju.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...