pecinskiKad sam počela sa pisanjem ovog bloga rekla sam sebi da ću pisati jedan post dnevno. Znam od ranije da je to neka vrsta mentalnog izazova i da nije lako svaki dan naći materijal za pisanje ali sam takvu odluku donijela zbog toga što želim mozak uvježbati da sam sebi nađe temu što lakše. I nakon nekog vremena sam u situaciji da se teme izvlače jedna iz druge i da ne mogu stići napisati sve što želim. Tako je i danas, sinoć sam pisala o ljubavi a danas me jedan komentar „uvukao“ u razmišljanja o novoj i povezanoj stvari. Onda je uslijedio razgovor sa kolegicom i tako dođoh do tastature da to sve i „natipkam“.

Razmišljam od juče o današnjim „tehnikama zavođenja“. Koliko su se stvari promijenile u odnosu na neka prošla vremena, koliko sve to zavisi od godina, koliko imaju uticaja kultura, podneblje i običaji?

Kaže mi prijatelj da je davno nekad sve bilo puno jednostavnije – toljaga po glavi i u pećinu. Vrlo jednostavno. Pošto je ta tehnika vladala u doba Kremenka i Kamenka nije baš preporučljiva za ovo vrijeme.

Još se neki sjećaju, a neki i žive još uvijek u „dogovorenim brakovima“. Meni su pričali o tome, valjda su familije zasjedale i pravile rasporede ko će s kim i zbog čega. Ako njegova familija ima puno zemlje onda nađu neku koja ima puno alata za obradu – tako nekako. Ljubav je tu dolazila kasnije u varijanti da se to dvoje „dogovorenih“ i svide jedno drugom. Nešto kontam da je vjerovatno bilo „kad smo već skupa hajde i da se volimo“. Kako god, veliki broj takvih brakova je opstajao, činjenica najviše zbog toga što u svim tim običajima nije postojao običaj da se brakovi razvode. Prije se moglo desiti da ona „slučajno“ upadne u rijeku perući veš uz pomoć one moderne veš mašine, ili da se on „slučajno“ udavi jedući ribu nakon što je ona sve kosti očistila iz nje. Elem, uglavnom su češće živjeli dugo i samo oni znaju koliko sretno do kraja života.

Danas su moderna vremena i sve je prilično drugačije. Veze i brakovi se u najvećem broju slučajeva sklapaju iz ljubavi i uglavnom vlada sloboda izbora. A kako se dolazi do toga? Kako se bira taj neko i kako se suprotnoj strani daje do znanja? E o tome se može svašta napisati.

Sjećam se osnovne škole kad je nas 14 djevojčica iz mog razreda bilo zaljubljeno u jednog dečka koji je bio godinu dana stariji. Nemam podatak koliko je takvih bilo u ostalim razredima ali mogu misliti kako je njemu jadničku bilo svaki dan dobijati razne informacije o tome kome se sve sviđa i koja od svih misli da je baš ona ta na koju on treba obratiti pažnju. Ili još gore – kako mu je bilo proći kroz školu a vojska bubuljičavih tinejdžerki pilji u njega! I sve te osnovnoškolske simpatije su funkcionisale na isti način a jedan od najboljih načina za javno izjašnjavanje o tome ko se kome sviđa bio je famozni spomenar ili leksikon. Svi smo strpljivo odgovarali na pitanja poput „Koje ti je omiljeno jelo“ ( u mom su svi napisali pizza valjda zato što je ona u to vrijeme bila nešto specijalno), a jedva čekali da dođe do onog „Imaš li simpatiju i kako se zove?“

Kako smo odrastali tehnike su postajale sofisticiranije a sve više se pažnja obraćala i na one koji nisu bili u prvom planu. Najjednostavnije je bilo naći nekog ko zna „žrtvu“ i uz pomoć te osobe skrenuti pažnju na sebe. Drugi način je bio piljiti u dotičnu personu sve dok ona sama ne shvati da ne piljiš zato što si se ukočio ili što na njemu vidiš nešto čudno. Pomagalo je ako koristiš dodatna sredstva poput osmjeha ili namigivanja.

Svaka dodatna godina donosi i nešto novo, da li zbog iskustva ili zbog toga što svi sebe ubijede da starenje treba da donosi i ozbiljnost. Tako mi danas kolegica priča kako je broj telefona prijateljice proslijedila prijatelju na njegovu molbu. Naravno, prije toga je ta prijateljica dala odobrenje. I nakon jednog izlaska izgleda da će uslijediti i neki novi što znači da je sve bilo uspješno. Na TV-u sam gledala da u svijetu postoje i neki sastanci na kojima se svi zavrte u krug i sa svakim provedu po 3 minute. A postoje i internet stranice za sklapanje poznanstava, da ne spominjem oglase po novinama. Postoje čak i oglasi na Teletextu! Sve sa ciljem upoznavanja i prepoznavanja onog Pravog ili one Prave, kako ko želi.

Danas nije uopšte rijedak slučaj da djevojke učine prvi korak, da pošalju neki otvoreni znak, da one njega pozovu na piće i slično. Pretpostavljam da za takvu vrstu akcije nema pravila jer nikad ne znate kako će on reagovati. Da li će pomisliti da ste previše sigurne u sebe i da hoćete da preuzmete njegovu mušku ulogu? Činjenica, ni oni ne znaju kako će one reagovati u suprotnom slučaju.

A kakva sam ja po tom pitanju? Pa, čini mi se materijal za jednu dobru komediju. Kad god mi se sviđao neko uvijek sam radila sve suprotno od onog što bi radili svi ostali – ako je trebalo proći pored njega ja sam gledala na drugu stranu da on slučajno ne pomisli da mi se sviđa. U leksikone nisam upisivala ime da ko ne bi slučajno saznao o kome se radi, a drugaricama sam prijetila smrću ako im padne na pamet da se izlanu. Vremenom se stanje nije puno promijenilo tako da nije neobično da sam u mojim dosadašnjim vezama ja bila „odabrana“. S obzirom na to da sve te veze imaju na sebi etiketu „CLOSED“ možda bih trebala razmisliti o uspjehu te moje taktike?

Činjenica, u periodu koji zovem „vrijeme u kojem sam bila šašava“ sam jednom uradila nešto poput prvog koraka. Naime, za Valentinovo sam poslala anonimnu čestitku jednom momku. Nikad mi nije bilo baš jasno kako je odmah nakon nje došao do mene i zahvalio mi se – mislim bila je anonimna! Činjenica, ta veza nije bila uspješnija od ostalih, čini mi se samo zbog toga što sam ja sa svojih 18 godina (koliko sam tada imala) znala prepoznati kad nisam zadovoljna tako da smo se brzo razišli.

U svakom slučaju sam za sada razmišljala o tome da nabavim toljagu. Ako ništa drugo ona mi može pomoći da ove koji se nepozvano guraju u moj svijet, beru mi ruže i šalju dječije poruke na Fcb rastjeram. A onaj moj Neko vrlo dobro zna kakvo je stanje u mojoj glavi i na njemu je da uradi nešto ako je zainteresovan.

I ne, neću vam reći kako zna ili kako ja znam da zna, hahaha, i ovo je sasvim dovoljno. Umjesto toga mogu vas pitati i kako je onaj znao ko mu je poslao čestitku? Te se stvari jednostavno znaju.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...