Socialnumbers u suštini predstavlja “alat” koji vam može pokazati kako vaša Facebook stranica stoji u odnosu na ostale. Za sada imaju statistike za 6 država – Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Srbija, Slovenija, Makedonija i Austrija, a u planu je širenje i na ostatak Evrope / svijeta.

Korisno za sve one koji imaju Facebook stranice. Mogu se uporediti, mogu vidjeti kakvo je stanje na tržištu, te ono što je posebno zanimljivo – mogu analizirati razliku između broja fanova i kvaliteta interakcije sa njima.

Ja sam malo istraživala i pravila poređenja između BiH, Hrvatske i Srbije.

Facebook stranice po veličini u BiH stoje ovako:

Najviše fanova ima najbolji BiH izvozni proizvod – bend Dubioza kolektiv – imaju na današnji dan 179.130 fanova. Iza njih je Bosanski kuhar, stranica koja objavljuje recepte, sa 75.340 fanova, a onda slijede Etno selo “Stanišići” sa 46.611, Visit Bosnia sa 46.440 te ekupon (prva BiH grupna kupovina) sa 37.878 fanova.

Poređenja radi snimila sam i stanje u susjednim zemljama, Hrvatskoj i Srbiji:

Dok u Bosni i Hercegovini imamo samo jednu stranicu sa preko 100.000 fanova, u Hrvatskoj i Srbiji je situacija mnogo drugačija. Prve 3 u Hrvatskoj su sa preko 300.000 fanova, a i Srbija ne zaostaje mnogo.

Ipak, često čujemo kako nije važan broj fanova nego kvalitet stranice i interakcija sa njenim članovima. Socialnumbers nam omogućava i ta poređenja, pa sam i to malo istražila. Situacija je sljedeća:

Od prve tri po veličini tu su ostali Dubioza kolektiv, Etno selo “Stanišići” i Bosanski kuhar. S tim što je stranica Etno sela najkvalitetnija u BiH, bez obzira što ima mnogo manje fanova nego dvije koje su iza nje. To znači da oni imaju kvalitetnu komunikaciju sa svojim fanovima, a u prevodu to znači da imaju veću “korist” od svoje Facebook stranice.

Ono što je zanimljivo jeste 4. i 5. mjesto. Četvrta je Meggle – zdrava linija (kojoj savjetujem da podesi username na stranici. Iako imaju “samo” 9.448 fanova visoko su plasirani što znači da posao rade kako treba. A na petom mjestu je portal rama-prozor.info sa 3.929 fanova koji vrijede mnogo. I njima preporuka da podese username stranice (ne znam zašto ali meni to uvijek nekako prvo upadne u oči).

Ovdje se najbolje vidi koliko je važno imati kvalitetne fanove i komunicirati sa njima. Palo mi je na pamet sljedeće poređenje, možda je i glupo ali ja sam to tako zamislila:

Ako je odgovor pod 1. onda znate zašto je važan kvalitet Facebook stranice.

A kako doći do toga da imate 10 prijatelja koji će nosati stvari za vas? Pa, vjerovatno ne tako što ćete vi uvijek naći izgovor kad oni zovu vas kad im treba pomoć. Odazovite se, saslušajte ih, izađite sa njima na kafu… Nemojte misliti samo na sebe i svima će biti dobro

Suština je sljedeća – Socialnumbers je alat koji vam omogućava da se izmjerite i vidite kako stojite u odnosu na konkurenciju. Jednostavan je – upišete adresu svoje stranice i vidite podatke. Stranica se automatski dodaje u sistem, a nakon “odobrenja” se prikazuje u top listama. Kako sam lično ubacivala 90% BiH stranica kod svih uglavnom piše da je nepoznata agencija. Zato se agencije trebaju javiti koga vode da ih se uvrsti na listu jer se i one “mjere”.

Možda baš ova otvorena statistika bude poticaj BiH tržištu da se razvija. Ljudi na Facebooku imamo dovoljno, u tome uopšte ne zaostajemo

I došla sam do nekih zaključaka.

Čini mi se da je Facebook na prostoru Balkana sada već postao “must have”, odnosno da se firme i marke guraju tamo po svaku cijenu. Sasvim razumljivo, malo je onih čiji kupci nisu na Facebooku i u ovim vremenima je luksuz ignorisati ovu društvenu mrežu. Osim toga, toliko dugo svim tim firmama sa svih strana trube kako je nenormalno da nisu tu da su i najtvrđi popustili I šta smo dobili?

Ima tu svega i svačega, zaista. Ali se meni sve više čini da je došlo do određenog zasićenja. U suštini, prosječan korisnik Facebooka je tu već najmanje godinu dana i nagledao se svega i svačega. Velika je šansa da je “lajkao” minimalno 10-ak stranica i sakupio nekoliko stotina prijatelja, te da mu se news feed pretrpao toliko da ne uspije vidjeti ono što želi. A uz sve to stalne promjene koje Facebook uvodi su dovele do toga da je sve teže kontrolisati sadržaj onog što nam se tu pojavljuje.

Šta se zbog toga dešava?
Ljudi odlaze. U potrazi za sadržajem koji ih zanima “odlajkaće” stranice koje su im dosadne, koje ih ne zanimaju i koje su “lajkali” zbog neke nagradne igre ili “lajkanja” za prijateljevu fotografiju. Možda ne odmah, možda će prvo ukinuti stranice koje im se pojavljuju na zidu više puta dnevno, ako ih ne zanima baš taj sadržaj. A onda će vjerovatno na red doći i ostale.

Preživjeće samo one koje zaista interesuju korisnika ili one koje su mu najinteresantnije.

Mislim da Facebook stranice mogu svrstati u nekoliko sljedećih grupa.

1. Facebook stranice medija
- Imaju fanove koji uglavnom čitaju njihove medije i njima je lakše stvoriti vjernog fana na FB zbog toga što se ljudi inače lako vežu za njih. Znate kako je prije bilo – svako je imao neke novine ili časopis koje kupuje redovno. Stariji su kupovali dnevne novine, mlađi neke tinejdžerske i sl. Sa pojavom interneta ljudi se opet razvrstavaju. Neko čita Oslobođenje, neko Jutarnji, a neko Politiku. I na sličan način se opredjeljuju i za praćenje medija na Facebooku. Ako neki portal čitate redovno uglavnom pratite i njega na FB. Moguće da ljudi prate i druge, ali kad im se “pretrpa” Facebook ostaviće samo one koji im se inače sviđaju. Ako ih do tada niste zainteresovali da budu vaši redovni posjetioci ostaćete bez fanova.

2. Facebook stranice skupina, udruženja i sl.
- Ja pratim fan stranicu Robijaša – navijača NK Čelik. Znate svi kakav profil ljudi inače možemo naći među navijačima i mene je u početku iznenadio način na koji oni koriste Facebook. Smijem se kladiti da niko od njih nije pročitao niti jedan post o tome kako bi trebalo raditi Community Management. A opet ga rade kao da su magistrirali na tome. U čemu je tajna? U tome što su okupili ljude koje zaista zanima to što rade i koji žele da uvijek imaju najnovije informacije o Čeliku i navijačima. Stranica ima nekoliko administratora, a kad bilo koji od njih piše objave potpiše se da se zna ko je. Pratila sam i kad banuju korisnike ako neka diskusija ode u pogrešnom pravcu. Sa utakmica uvijek daju neku vrstu Facebook prenosa i zaista su jedna od boljih i aktivnijih stranica.

Razmišljala sam o tome zašto je to tako i onda shvatila jednu stvar – oni su kao neka vrsta foruma! Ljudi se tu grupišu jer ih zanima tema i time je već urađeno 90% posla. 90% korisnika je pod pravim imenom tako da je ipak situacija povoljnija nego na forumu gdje je rijetko ko pod nekim svojim imenom ili nadimkom. Ponašaju se kao da su u nekoj svojoj zamišljenoj prostoriji i baš tako komuniciraju.

Imam ja tu još sličnih primjera. I obrazac se ponavlja – ljudi okupljeni oko jedne teme ili ideje bolje kominiciraju. Ako im administratori ponude sadržaj koji ih zanima priključuju se sami, kao omamljeni, jer tu žele da budu. Evo primjer, stranica ZENICA – Stare slike i pričice je nastala prije nekoliko dana. Radi je jedan penzioner, vrlo aktivan na internetu inače, koji ima podataka o Zenici u glavi skoro kao gradski muzej u arhivi. Širi mi se Facebookom kao požar, ljudi se priključuju i bez ikakvog nagovaranja ili poziva sami vade svoje slike i postavljaju ih tamo.

3. Stranice hotela, festivala, konferencija
- Ovo su stranice koje su aktivne u određenim periodima. Kad se radi o hotelima prate ih oni koji su bili ili namjeravaju posjetiti hotel. Čak mogu odluku o dolasku donijeti na osnovu komunikacije na Facebooku. Na primjer ako imam namjeru ići na Vlašić pratiću 2-3 hotela koji imaju svoje stranice na Facebooku. Možda baš na osnovu toga donesem odluku u koji ću hotel otići.

Kad se radi o festivalima ili konferencijama, njihove stranice su aktivne uglavnom u vrijeme održavanja istih, malo prije i malo poslije, dok se slegnu utisci. Ostalo vrijeme su relativno mrtve i to je normalno. Glupo je da smarate fanove u januaru ako vam je konferencija u septembru. Ali dok traje dobro je da su tu i mogu biti vrlo korisne.

4. Facebook stranice brendova, marki, firmi, proizvoda
Eh, tu ima svega i oko ovoga se lome koplja. U suštini, Facebook živi od njih i sve što radi u posljednje vrijeme i radi zbog njih. A firme se ponašaju različito. Neke su shvatile suštinu, neke su tu zato što su svi tu, jedni rade sami a drugi su angažovali profesionalce. I šta se dešava?

Imate Facebook stranice proizvoda koje se drže onoga što jesu – Volkswagen BiH, Peugeot BiH, Jami, Nektar pivo i sl, da ne nabrajam dalje.

Tu treba proliti znoj da bi se skupili fanovi. Upratiće ih oni koji ih zaista vole, koriste, konzumiraju, zato što im je to blisko. Upratiće ih i ostali ako im se ponudi mogućnost da osvoje nešto. A nakon nekog vremena u kojem će “trpiti” sav sadržaj koji se tu objavljuje slijedi revizija. Da li ste im baš zanimljivi i da li žele stalno znati šta se dešava kod vas? U suštini najveći broj korisnika voli popiti i drugo pivo, kupiće jufku koju imaju u prodavnici i zaista je teško stalno objavljivati takav sadržaj, a vezan za brend, da bi vas pratili. Ili drugim jezikom rečeno – ja volim jesti smoki ali da li ću ga pratiti na Facebooku zavisi od mnogo stvari. Da bih smoki pratila mora mi ponuditi zaista zanimljiv sadržaj, a realno je pitanje koliko je to moguće.

Neki brendovi uspijevaju biti zanimljivi, a neki su odlučili da ime brenda stave u širi kontekst. Tako imamo npr. Teta Violeta koja inače objavljuje savjete vezano za čišćenje domaćinstva i mislim da imaju jako malo muških fanova A ima i dobar primjer Meggle – Zdrava linija koja promoviše onaj njihov mršavi jogurt ali i sve vezano za zdrav način života.

Puno drugačija situacija je sa firmama poput telekom operatera ili banaka na primjer. To su firme koje inače stalno izbacuju nove proizvode, daju neke akcije i sl. One imaju potrebu da komuniciraju sa kupcima i kupci imaju potrebu da prate njihove novosti, da ih pitaju, slušaju i sl. Za sada u BiH ne koriste mnogo ovu mogućnost, ali njima Facebook predstavlja dobar medij jer je to u suštini – kanal za komunikaciju.

I upravo to, po meni, jeste poenta. Ako imate potrebu za komunikacijom sa kupcima, ako inače imate službu za korisnike, ako vas kupci zovu, pitaju traže… Ako šaljete puno saopštenja u medije, objavljujete akcije, nagradne igre i sl – onda je Facebook dobar kanal za vas. Možete ga iskoristiti tako da vam poboljša komunikaciju, da čujete kupce ako hoćete da ih čujete. Samo trebate shvatiti suštinu i upotrijebiti ga na najbolji način, a i to se da naučiti. Kad mogu navijači ili penzioneri, mogu svi koji žele komunicirati.

P.S. Ovo je neko moje lično razmišljanje na temu Facebooka potaknuto dugim posmatranjem svega što se dešava na njemu. Moguće da se nećete složiti sa mnom, ali se meni čini da je počelo “pucanje po šavovima”, odnosno da su ljudi prezasićeni. I da, hvala svima koji su stigli do kraja ovog teksta, nisam uspjela da ga skratim više

Kakvo je stanje u Bosni i Hercegovini pokušala sam otkriti analizirajući na Facebooku aktivnosti onih koji inače imaju najviše para – banaka. Spisak sam uzela sa stranice Centralna banka Bosne i Hercegovine, a analiza je pokazala da se u BIH Facebook očito još uvijek ne uzima previše ozbiljno.

Banke u Bosni i Hercegovini koje NEMAJU Facebook stranicu

Federacija BiH ima 18 banaka. Od toga 11 NEMA Facebook stranicu.
1. Bosna bank international d.d. Sarajevo
2. Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Mostar
3. Investiciono-komercijalna banka dd Zenica
4. NLB Tuzlanska banka d.d.
5. Komercijalno-investiciona banka d.d. V.Kladuša
6. ProCredit Bank
7. Raiffeisen Bank d.d. BiH
8. Razvojna banka Federacije BiH
9. Union banka d.d. Sarajevo
10. Vakufska banka d.d. Sarajevo
11. Volksbank BH d.d.

Republika Srpska ima 10 banaka. NIJEDNA NEMA Facebook stranicu.
12. Balkan Investment Bank AD Banja Luka
13. Bobar Banka ad Bijeljina
14. Hypo Alpe-Adria-Bank a.d. Banja Luka
15. Komercijalna banka AD Banja Luka
16. MF Banka
17. NLB Razvojna banka Banja Luka
18. Nova banka Banja Luka
19. Pavlović International Bank a.d.
20. Unicredit Bank a.d. Banja Luka
21. Volksbank a.d. Banja Luka

Banke u Bosni i Hercegovini koje IMAJU Facebook stranicu

1. BOR banka ima Facebook stranicu – BOR Banka Sarajevo

Prvi post objavljen 1. septembra 2010. godine. Od tada imaju 30 fanova i ukupno 5 objava koji se odnose na poslovanje banke. Nema interakcije sa fanovima. Ne web stranici nemaju poveznicu za Facebook.

Očito da BOR banka ovu svoju stranicu ne smatra alatom koji joj može pomoći u poslovanju pa joj se i ne posvećuje pretjerano. Moguće da su je otvorili iz onog poznatog razloga “jer su svi na Facebooku”.

2. Intesa Sanpaolo Banka d.d. Bosna i Hercegovina
Postoji Facebook stranica – Intesa Sanpaolo Banka BiH sa 6.243 fana na kojoj piše “Community stranica fanova Intesa Sanpaolo banke BiH.Ne oficijelna stranica” . Ovo sam iskopirala i koliko sam ja shvatila ovo je neoficijelna Facebook stranica. Na koji način, ko i kako je skupio ovolike fanove ne znam, ali kako postoje samo tri posta na njoj koja govore o proizvodima banke čini mi se da bi u toku moglo biti možda preuzimanje stranice.

Ovaj slučaj pokazuje šta se može desiti ukoliko banka Facebook ne uzme pod svoju kontrolu. Bilo ko – dobronamjerno ili zlonamjerno može otvoriti Facebook stranicu i na njoj pisati svašta. Činjenica, postoje načini da se to ukloni, ali kako Facebook nema svoju službu korisnika teško je tačno predvidjeti koliko se situacija može iskomplikovati. Dok vi uspijete ukloniti nepoželjnu Facebook stranicu koja vam ne ide u prilog može se desiti da se na njoj pojave postovi koji će vam nanijeti štetu.

3. MOJA BANKA dd Sarajevo ima Facebook stranicu. Možete je posjetiti ovdje – MOJA BANKA dd Sarajevo

Ovo je bivša FIMA banka a ime je promijenjeno uz promjenu vlasništva, te se može reći da su relativno novi kao brend. Na Facebooku su od 13. maja 2011., imaju 5 objava do sada, 105 fanova, nekoliko lajkova i jedan komentar. Činjenica, taj komentar je od osobe koja (slučajno ili ne) ima isto prezime kao direktor banke. Nemaju na web stranici poveznicu za Facebook.

Može se reći da nije loš početak ako ne ostane na ovako siromašnoj aktivnosti.

4. Privredna banka Sarajevo ima takođe mini Facebook stranicu sa 59 fanova. Prvi post su objavili čak u decembru 2008. godine a nakon toga je uslijedio još jedan u novembru 2010. godine. Izgleda da se trude da ne opterećuju fanove Činjenica, osim njih imaju objavljen i post jednog fana. Nemaju na web stranici poveznicu na Facebook. Link na Facebook stranicu – PRIVREDNA BANKA SARAJEVO

5. Turkish Ziraat Bank Bosnia ima Facebook stranicu (link za stranicu – Facebook Turkish Ziraat Bank Bosnia DD. Do sada imaju 133 fana. Tu su od 25. aprila 2011. i imaju 7 objava. Imaju jedan upit za pojedinosti oko kredita i odgovor isti dan koji kaže Postovani, odgovor na Vas upit se nalazi u Vasem inboxu. S postovanjem, Marketing Department. Na web stranici imaju i poveznicu za Facebook. Fino za početak. Čini mi se da će se ovaj trend nastaviti te da će ova stranica koristiti banci.

6. UniCredit Bank d.d. ima Facebook stranicu malo neuobičajenog naziva – UniCredit Bank Krediti: Novi hit za sve Imaju 463 fana, prvi post je od 2. marta 2011. i od tada imaju objave svakih par dana. Postoji interakcija a organizovali su i nagradne igre. Na web stranici nema poveznice za Facebook.

Moja zamjerka ovoj stranici je malo suhoparan sadržaj koji je 90% fokusiran na proizvode banke. To je OK u početku ali vrlo brzo fanovi ovakve sadržaje sakriju u svom News Feedu jer im je dosadno svaki čas gledati kako samo pričate o sebi. Ili sam samo ja takva?

7. I na kraju sam konačno došla do jedine Facebook stranice u BiH koja ima sve ono što jedan takav kanal za komunikaciju treba da ima. To je Sparkasse Bank BiH a njihova Facebook stranica je (link za stranicu – Facebook Sparkasse Bank BiH . Do sada imaju 1069 fanova. Jedini imaju na web stranici poveznicu za Facebook i to na uočljivom mjestu na naslovnici. Svaka čast!

Ono što je posebno zanimljivo i za pohvalu jeste razvoj ove njihove stranice. Naime, pratim ih već duže vremena i u početku je ovo bio lični profil. Nakon nekog vremena je očito Marketing odjel odlučio zauzeti aktivan pristup na Facebooku i taj profil su pretvorili u stranicu. Osim toga vizuelno su je doradili i ona zaista fino izgleda. Dakle, iako je prvi post na stranici od 19. aprila 2011. Sparkasse banka ima malo više iskustva sa Facebookom.

Komuniciraju sa fanovima, odgovaraju na pitanja i u principu ja nemam nikakvih zamjerki na ovo što rade do sada. U principu bi sve ove ostale banke trebale da se ugledaju na njih.

ZAKLJUČAK

Pretpostavljam da mnoge banke imaju problem sa korištenjem Facebooka zbog toga što se u njihovu ozbiljnu politiku teško uklapa “neozbiljni” Facebook.
- Da li će izgubiti na kredibilitetu ako se pojave na Facebooku i počnu pričati sa svojim klijentima?
- Šta ako se susretnu sa negativnim komentarima? Kako to držati pod kontrolom?
- Kako komunicirati i o čemu?

To su samo neka od pitanja koja sigurno muče rukovodioce posebno ukoliko sami nisu korisnici ove društvene mreže i imaju stav da je internet neozbiljno mjesto.

Jedina stvar koju trebaju imati na umu jeste da je konkurencija prevelika (18 banaka u Federaciji i 10 u RS-u) i da kupci traže razlike u nijansama. Svi manje više imaju slične proizvode, kamate i uređene fancy poslovnice. Pobijediće ona banka koja pokaže interes za rješavanje problema svojih klijenata, ona koja pokaže da nas zna čuti i da je interesuje ono što govorimo. A tu prednost može donijeti i Facebook. Jednostavno, ja kao klijent neke banke biram da ne moram ostaviti sve i otići u poslovnicu ili potrošiti 10 minuta slušajući neku laganu melodiju na centrali samo da bih saznala neku informaciju. Meni treba banka koja će mi odgovoriti na email jer najčepće tako komuniciram, banka koja će mi odgovoriti na pitanje na Facebooku jer mi je on uvijek otvoren. Često je dovoljno samo da nas upute kako i na koji način tražiti njihove usluge i već smo dobili uštedu u vremenu i osjećaj da smo nekome VAŽNI.

A svakako jesmo ili bi trebali biti važni svima onima kod kojih ostavljamo novac.

P.S. O Twitteru i bankama u BiH ću, kako stvari stoje, imati šta pisati tek za 2-3 godine

Konkretno ne želim imenovati aktere priče, znam da će se sami prepoznati ako ovo budu čitali. Neću ih imenovati zato što se smijem kladiti da nisu jedini i da se svima može desiti ono što se desilo njima i meni skupa sa njima. U ovom postu ću ih nazvati internet facama. Pa da krenemo…

Početkom novembra 2010. godine sam kontaktirana od jedne internet face sa konkretnim upitom za usluge Community managementa na jednoj Facebook stranici. Radilo se o brandu koji je trebao pokrenuti Facebook fan stranu za područje BiH od januara, pa su tražeći koga će angažovati došli do mene. Poslala sam svoju ponudu koja je uključivala dnevno ažuriranje fan strane, prema uputstvima koja dobijem. Cijena za mjesečni angažman je bila 200 EUR. Do nje sam došla nakon konsultacija sa nekim prijateljima koji su imali informacije o tome koliko se te usluge u stvari plaćaju. Eto, sad sam otkrila javno nešto što najčešće svi kriju kao zmija noge Ubrzo sam dobila potvrdan odgovor, ponuda je prošla i sa radom je trebalo početi u januaru.

Pred kraj decembra je sve dogovoreno i sa poslom smo krenuli konkretno 3. januara, nakon završetka novogodišnjih prežderavanja. Prva greška koju sam napravila – osjećajući veliko poštovanje prema internet facama ušla sam u sve na povjerenje. Znači – bez ugovora i samo sa email potvrdom o tome da ulazim u posao i da je sve dogovoreno. Nisam pričala o roku plaćanja uzdajući se u ugled i sve ono što sam o tim ljudima do tada upratila po internetu.

Stranica se razvijala polako i prošao je prvi mjesec. Nisam bila sigurna kako će se plaćanje odvijati jer nikad nismo pričali na tu temu. Uživo se ne znamo, samo virtuelno, a ni to nešto previše pa je meni bilo čak neugodno da nekog cimam odmah na početku. Sačekala sam 9. februar i onda poslala mail sa upitom kako će se odvijati plaćanje. Napisala sam

Cao,
samo da pitam… posto je proslo nesto vise od mjesec dana mog rada, a nismo nikad pricali na temu isplata i novca kako to ide?
Pretpostavljam da imate neki ustaljeni sistem pa samo da znam

Rečeno mi je da pošaljem fakturu pa sam narednih dana pregovarala oko toga kako treba da izgleda, šta da piše na njoj i sl. Nisam nikada ranije radila van BiH i nisam imala nikakvog iskustva. Konačno smo podesili tu fakturu da izgleda kako treba i ja sam je proslijedila internet facama 22. februara. Čekala sam nekoliko dana pa 2. marta poslala upit da vidim kada će biti plaćeno. Tada sam dobila odgovor da je valuta plaćanja tog velikog branda 60 dana i da će mi biti plaćeno kada oni plate njima.

Nakon dva mjeseca rada na stranici ja sam prvi put dobila ovu informaciju. Vjerovatno je to bio moj danak neiskustvu jer da sam znala da veliki rade tako znala bih i da je uobičajena tolika odgoda plaćanja. Međutim, u svojoj naivnoj glavi ja sam imala drugačiju zamisao pa sam bila malo razočarana. Međutim, išla sam logikom – nije mi naporno, ne trošim ništa jer sam svakako inače online pa sam odlučila da to čekanje nije ništa strašno. Računajući da će prva faktura biti plaćena početkom aprila jer je to dva mjeseca od ispostavljanja.

Da skratim priču – plaćanje te, a i svih narednih faktura je postalo nemoguća misija. Početkom aprila su mi rekli da taj veliki brand još uvijek traži način kako da zatvori to plaćanje. U sebi sam mu krpila sve po redu pitajući se kako li je sa malima kad njima tako velikim treba 4 mjeseca da smisle kako će platiti nešto što su naručili. Što su naručivali tako nepripremljeni? Za koji klinac su uopšte ulazili u to, pitala sam se. Ali i dalje radila oslanjajući se na veliki ugled internet faca koje su me angažovale. Nema šanse da su oni naivci poput mene, mislila sam. Sigurno imaju iskustva i znaju kako će ovo riješiti. 29. aprila mi je javljeno da su VELIKI našli način i da će biti plaćeno sljedeće sedmice. Nakon 13 dana sam opet slala upit jer nije ništa stiglo, pa mi je tad rečeno da bi to trebalo biti krajem sedmice. A onda su me 13. maja zvali i rekli kako se to sve skupa zakomplikovalo i kako ja sad trebam kontaktirati lokalnog VELIKOG, u BiH. Rečeno mi je kako će mi oni to riješiti, kako imaju novac i tako, kao sve gotovo.

Moj lokalni VELIKI je imao svoju priču, a ja sam se u jednom momentu osjetila kao ping pong loptica. I pomalo kao magare. I KONAČNO mi je pukao film. Jeste, to je moja karakteristika inače – mogu trpiti kao konj. Onoliko koliko mogu svi pa još malo duže. I vjerujem ljudima, naivno totalno, ali vjerujem. Svaki put sam vjerovala u svaku napisanu riječ. Ali tada, kad mi je pukao film, napisala sam mail i rekla da neću više ganjati lokalce, ljude koj ime nisu ni zvali u sve to. I da neću da me prave budalom više nego što jesam.

I rezultat toga je bilo izvinjenje u stilu “Da, u pravu si. Nije tvoje da se bakćeš sa tim. Mi smo krivi i sl.”. Rečeno mi je da prestanem raditi na stranici a da će mi oni od sebe platiti jedan račun, a ostale kad uspiju riješiti plaćanje sa VELIKIM. Koje ni do danas nisu uspjeli riješiti, a jedan račun mi platili jesu.

I nije šteta samo u tih 600 EUR koji su zapeli negdje između mog povjerenja, slike koju steknemo o nekome online i naivnosti. Šteta je mnogo veća. Recimo, ja sam u aprilu išla na dvije konferncije uzdajući se u taj novac, rastežući svoj jorgan više nego što je mogao pokriti. Glupo, naivno planirajući sve po redu poremetila sam svoj poslovni, a skupa sa njim i privatni život toliko da mi se baš zbog te sume sada sve ljulja i prijeti da ode u PM. Otuda i onaj moj vrtlog, nisam ga ja napravila svjesno, samo sam skočila nepripremljena u vodu.

Ali sam naučila, ja na sebi a vi možete od mene ako mislite da je to pametnije nego na ličnom primjeru:

- Da ubuduće, ako ikad budem radila nešto za bilo koga, moram vrlo detaljno dogovoriti stvari oko plaćanja. “Ugled” koji bilo ko ima u internet (ali i u običnom) svijetu nije nikakva garancija da će posao teći glatko i biti plaćen regularno.

- Pod preciznim definisanjem mislim na stavke – kako, kada, koliko, na koji način, te šta ako se pojavi problem. Znači bukvalno neku vrstu ugovora, da nikog kasnije ne bi zabolila glava.

- Kada se sve to izdefiniše postupati po definisanim stavkama. Ako piše rok plaćanja 60 dana zvati odmah 61. dan. Ne 65.

- I čisto, sebe radi, ne računati te novce nigdje u budžet. Kad dođu (i ako dođu) tretirati ih kao dobitak na nekoj lutriji.

Pretpostavljam da mnogi imaju bolja iskustva, ali ja ću od sada puhati i na hladno. Ova škola nije ni toliko skupa koliko je došla u pogrešno vrijeme, ali šta da se radi

Prije nego što pogledate video moram vam reći da se ne može premotati do dijela u kojem je taj prilog pa ćete biti prinuđeni da pogledate i onaj dio emisije prije

Video na linku – http://www.bhrt.ba/video/?id=4020&v=crta29032011.flv

A konkretno, ono što mislim o protestima i svemu ostalom (a zbog vremena nisam mogla reći) je sljedeće…

Prije svega, već smo pričali o tome kako je Facebook alat za komunikaciju a ne stranka ili pokret. Tako da svako spominjanje “Facebook prosvjeda”, “Fejsbukaša” i ostalih termina samo i isključivo govori o tome koliko znanja i pojma o tome što rade imaju novinari koji ih koriste. Relativno nedavno sam čitala knjigu o početku NOB-a u Zenici kada je Suada Čolaković radila na distribuiranju letaka i proglasa koji su narodu govorili i neku drugu istinu od one koja se mogla čuti javno kroz regularne kanale informisanja. Ona je u noći sakrivena od vrata do vrata hodala i ostavljala letke. Nisu imali telefona ni Facebooka pa im je to bio način komunikacije sa građanima. Štamparija u kojoj su se štampali letci je sigurno štampala i neke druge sadržaje.

Tako je i sa Facebookom. On služi za komunikaciju i koristan je jer omogućava lakše i brže širenje informacija među zainteresovanim ljudima. Isto kao i twitter. Onaj koga te informacije ne interesuju i ne želi ih ima način i da ih zaobiđe i ne vidi.

Za pokretanje revolucije ili protesta je potrebno mnogo više od alata za komunikaciju. Potrebno je imati dovoljno zainteresovanih glava za tako nešto. Onih koji će ući u to i koji će nositi sve na svojim leđima. Onih koji će, ako zatreba, podmetnuti svoja leđa.

A zašto se kod nas, i pored ovako grozne situacije, ništa ne pomijera? Zato što niko u suštini nije spreman da rizikuje puno. Da izađe i javno kaže “Evo mene, ja hoću to i to, uradiću to i to po cijenu svega”. Niko nije spreman da krene korak po korak. Svi bi odmah neke masovne prosteste i revolucije, da odmah skupe milion ljudi po mogućnosti. A ne ide to tako. Nije realno.

Pođite od sebe. Kome vjerujete? Probajte organizovati bilo šta – zabavu na primjer. Odredite datum i vrijeme, skroz transparentno napišite šta i zašto organizujete. I zovnite sve svoje prijatelje i rodbinu. Probajte pa vidite koliko njih će doći. Evo konkretno, u Zenici se organizuje lokalni kviz, omladina sjedi svakog četvrtka u kafani uz piće i takmiči se u znanju. Kviz (zove se Edoteka i više o njemu ima na Edoteka) je do sada održan 83 puta. Znam dobro momke koji su ga pokrenuli prije 2 godine i pričali su mi da je na prvo kolo došlo samo par ljudi. Pa na svako sljedeće je dolazilo nekoliko novih dok sve nije postalo provjereno dobro.

A protesti su mnogo gori i komplikovaniji za organizovanje, posebno na prostorima gdje žive ljudi koji su toliko puta prevareni i izigrani da ni sami sebi ne vjeruju a godinama ih uče da mrze sve oko sebe.

I to je razlog zbog kojeg se još dugo vjerovatno ovdje neće ništa pomjeriti na bolje. Prva ja ne bih došla na bilo kakav skup koji nema glavu i rep, za koji ne znam ko ga organizuje ni zašto, šta mu je cilj i šta se krije iza svega. I nisam jedina, tako razmišlja 90% ljudi. Hoćemo promjene svi, ali ako neko misli da ćemo ih ostvariti tako što ćemo se skupljati i galamiti negdje, bez konkretnog cilja i bar ideje u glavi šta sa tim – ništa od toga. Ne može 10 Facebooka to promijeniti.

Još jednom link za video magazina “CRTA” – http://www.bhrt.ba/video/?id=4020&v=crta29032011.flv

Konkretno, radi se o djevojci koja je napisala nekoliko cvrkuta na twitteru koji su zabrinuli tviteraše. Pisalo je nešto u stilu “sutra je moj kraj” i jedno “zbogom”. Zubarica me jutros pitala znam li nekoga iz Tuzle jer je djevojka odatle pa sam se i ja zainteresovala i pročitala njene tvitove. Crne misli, naravno. Nakon toga odem na Facebook i otkrijem da sam prijatelj sa tom djevojkom i da je i na Facebooku napisala zadnje “Ugašen profil”.

Šta biste vi pomislili?

U nekoliko kontakata smo razmijenili podatke i činjenice o njoj, onoliko koliko je ko znao. Živi ovdje, živi ondje, u problemima zbog ovog, onog. Manje više ništa mnogo i konkretno. Ali kako reče Skljuc bolje da napravimo lažnu uzbunu nego da ne reagujemo pa se desi belaj. Ja samo joj poslala poruku na Facebook da mi se javi ali nije odgovarala.

Kao najpoznatija tviterašica iz BiH (nije samoprozvana titula nego me vrlo često tako doživljavaju ljudi iz regije) često se osjećam obaveznom da se “petljam” u sve stvari vezane za internet zajednicu i BiH. Dođem ko neki internet ambasador, nekrunisani i samim tim neplaćeni al’ nema veze. Zato sam i nazvala policiju u Tuzli.

U PU Tuzla mi se javila najljubazbnija teta kojoj nažalost ne znam ime da je javno pohvalim. Ona je moju prijavu shvatila vrlo ozbiljno, saslušala me i još zamolila da nazovem i Operativni centar MUP-a Tuzlanskog kantona pa i njima isto prenesem. Uradila sam i to. Sreća pa njihovi policajci nisu u štrajku kao ovi moji u Zenici.

Nakon nekog vremena mi se javlja djevojka na Facebook jer je vidjela potragu po mrežama. Kaže da je sve ok, da je u redu, da joj samo zbog nekih privatnih problema treba odmor i da se iz tog razloga sklanja sa interneta. Između ostalog ide i na duži put. Sad smo i u kontaktu telefonom tako da i pored toga što je pobrisala profile znam da je sve ok.

Malo kasnije mi je napisala u poruci ovo:

Baš ste me iznenadili, vidiš nisam nikada razmišljala o tome da se tvitovi mogu čitati na razne načine, možda ljudi koji negativno razmišljaju u smislu pogrešnog čitanja i prezentuju tako. Nisam bila sretna i izgleda da sam to pogrešno pisala odnosno da su ljudi svašta pomislili. Ahahahaha, joj pa ne ubija mi se bgmi, život je tek preda mnom a i još ću tvojih postova nekad u budućnosti da se načitam

Zamislila sam se malo, iskreno. Prije svega moram reći da ima ukusa i zna šta valja da čita . A drugo, pretpostavljam da nismo često ni svjesni koliko možemo nehotice poslati pogrešnu poruku u javnost. Tužan, neispavan, neraspoložen, pijan(??), šaljiv, ekstra raspoložen…sve su to stanja u kojima čak i kad komuniciramo sa nekim koga jako dobro poznajemo zna doći do nesporazuma. A kad na raspolaganju imamo iskustvo od nekoliko izmijenjenih rečenica i ne znamo dobro osobu čije riječi čitamo velika je vjerovatnoća da nećemo najbolje shvatiti šta je mislila onim što je napisala.

Zato je očito veoma važan dio komunikacije na društvenim mrežama – jasno i precizno definisanje onoga što govorimo. I ukoliko ne želite napraviti nesporazum ili biti pogrešno shvaćeni – 3 puta razmisliti prije nego nešto napišemo.

A sad druga važna stvar – nismo sami. Mnogi će reći da internet djeluje negativno po socijalizaciju i iskreno rečeno ima istine u tome, posebno ako gledamo iz ugla autora teksta Bacaju li vas u depru tvitovi i statusi ‘društveno bogatih’ frendova? . Ima i mnogo drugačijih primjera, svaki tweetup je takav primjer i u suštini kao i sve na svijetu – nema generalnih pravila i zaključaka. Međutim, danas je veliki broj ljudi na Twitteru i Facebooku pokazao da ima osjećaj za drugog i da mu nije svejedno. To su pomalo zaboravljene osobine. Sjetite se koliko je prije ljudi reagovalo a koliko danas kada na primjer neko padne na ulici ili kad nekoga pretuku ili zbodu u tramvaju.

Sve je manje onih koji reaguju i srećom, veliki broj njih je baš tu, na društvenim mrežama. Zato kažem da nismo sami. I koliko god to zvučalo blesavo ili ne znam kako – to je u stvari dobar osjećaj. Znati da će ti neko, ko zna koliko kilometara od tebe – pružiti ruku, osmjeh, lijepu riječ. Da će misliti o tebi ili na tebe. Neskromni će reći da je to ništa ili da je malo, čak i da je u pitanju lažna briga. A ja ću samo pitati – koliko ljudi u vašem stvarnom životu reaguje? Koliko njih samo pita šta vam je? Koliko njih odvoji svojih 15 minuta da vas sasluša čak i ako ne može pomoći? Sretni su oni koji imaju dosta takvih. A još sretniji oni koji ne dođu nikad u situaciju da provjere koliko ih je.

Dobro je imati ljude oko sebe, ali nije loše znati da i oni koje nisi lično upoznao misle na tebe.

1. Korištenje Facebooka kao “stranica”
Ako ste vlasnik neke stranice na Facebooku sad možete izabrati hoćete li Facebook koristiti kao vi lično ili kao stranica. Ako ga koristite kao stranica možete komunicirati sa drugim stranicama koje ste lajkali (opet kao stranica). Primjera radi ja sam lajkala stranicu TNT radija pa sam mogla kao Zenica-Online komentarisati jedan njihov post.

Tako dobijate mogućnost da više ljudi sazna za vas. Samo pazite da ne pretjerate, naravno.

Možete podesiti da na stranici uvijek komentarišete kao “stranica” a ako isključite tu mogućnost onda na svojoj stranici možete komentarisati i lajkati kao osoba, vi sami. Konačno, rekla bih!

2. Niz slika u gornjem dijelu stranice
poput ličnih profila i Facebook stranice sada u vrhu imaju niz od 5 slika koje mogu poslužiti na različite načine. Već postoje i programi koji vam mogu pomoći da vrlo kreativno uredite svoju stranicu, a primjera radi firmama mogu poslužiti za predstavljanje svojih proizvoda.

3. Komande (upravljački dio) su izmijenjene
Ono što je prije bilo u tabovima sada se nalazi u lijevom dijelu ispod profil slike – komande za upravljanje.

4. Omiljene – preporučene stranice
Sada svojim posjetiocima možete preporučiti stranice koje želite – bilo da se radi o nekim vama dragim stranicama ili nekim koje su vezane za vas. Broj je ograničen na 5 pa ako ih više lajkate imate opciju da odaberete 5 koje će stajati sa lijeve strane na vašoj stranici.

5. “Otkrivanje” identiteta vlasnika ili administratora stranice
Ljudi vole znati ko se nalazi iza neke stranice na primjer. Premda postoje mnogi koji vole da se to ne zna, vi možete iskoristiti to kao svoju konkurentsku prednost. Ako nemate razloga da se krijete zašto ne omogućiti ljudima da znaju ko je “iza”, sa kim u stvari pričaju? Vjerujte da će im biti drago.

Tu opciju takođe možete podesiti i odabrati administratore koji će se prikazati u lijevom dijelu stranice.

6. Notifikacije o postovima i komentarima na stranici
Ovo je zaista napredak. Sada se logujete na FB kao stranica i dobijete obavijesti o tome ko je šta lajkao, ko je šta napisao i ko je postao novi fan stranice. Sve kao na ličnom profilu.

Takođe možete sve obavijesti dobijati i na mail, a tu opciju možete i isključiti. Ja jesam jer mi se inbox zatrpao nakon 2 sata.

7. Izmjena kategorije
Mene ova mogućnost posebno obradovala jer sam prilikom kreiranja stranice Zenica-Online napravila grešku pa je nazvala “lični biznis” ili tako nešto. Konačno sam dobila mogućnost da je nazovem kako treba – Website – news media

Što se tiče mana, vidjela sam da je ukinuta opcija za pregled “drugi – others”, pa sad ima pregled “svi” i “samo stranica”. “Admin view” koristim samo da bih vidjela postove koje stave drugi jer sada tu više nema nekog hronološkog reda. To mi je najmanje jasna opcija jer dobijem notifikaciju da je neko nešto “pristavio” na zid, a slomim se tražeći gdje. Možda tako i treba, ono u stilu – šta će meni neko nešto lijepiti na moj zid?!

Otprilike toliko o izmjenama. Vrijede zaista. Sad tek kad pomislim šta sve propuštaju svi koji su za svoje firme ili “brandove” otvorili lične profile…ehhh kad bi znali

Ideja je da se nezaposleni različitih struka iz BiH prijave tako što će snimiti svoju video biografiju i postaviti je na Fan stranicu Business Makeover. Najbolji kandidati će dobiti priliku da rade za neku od bh. kompanija u probnom periodu od 3 mjeseca čime im se otvara i prilika za stalno zaposlenje. Sve što treba uraditi je:

I tu dolazimo do razloga zbog kojih se meni ne sviđa projekat.
Na mail sa upitom “koji je cilj akcije lajkom do posla” koji sam poslala juče ujutro (subota ujutro) nije mi niko odgovorio. Zato sam objašnjenje potražila na internetu i naišla na izjavu Harisa Avdića, direktor Direkcije za marketing Sparkasse Bank koju je dao portalu Sarajevo-x. On kaže:
“Suština ovog projekta je da podstaknemo optimizam i utičemo na svijest ljudi da se aktiviraju – onih koji traže posao, ali i poslodavaca u smislu davanja fer šanse. Odabrali smo upravo Facebook kao platformu, jer omogućava izuzetno brzo širenje informacija, a potpuno je javna, otvorena i omogućava svima fer šansu za učešće. Ako naša incijativa napravi barem mali pozitivan impuls u ogromnom problemu nezaposlenosti u BiH, a sigurni smo da hoće, ostvarili smo cilj”

Dobra namjera – potaknuti optimizam i inicirati akciju. U državi koja ima pola miliona nezaposlenih svaka akcija koja vodi ka popravku takve situacije je više nego poželjna. Samo – da li ova akcija ima za cilj baš to?

1. Pretpostavka da iza akcije stoje samo najbolje namjere organizatora – želja da se pomogne mladima da dođu do posla na jedan drugačiji i neobičniji način

Ako posmatram ovu akciju sa maksimalno pozitivne strane onda moram reći da je prilično loše urađena. Zašto?

Portal posao.ba ima na Facebooku zajednicu od nekih 13.000 ljudi. To za BH uslove nije loš broj fanova. Oni su na svojoj Fan stranici 1. februara stavili obavijest o pokretanju ovog projekta. Tu je odmah bilo mišljenja za i protiv – nekima se ideja svidjela a neki su se bunili da im je nezgodno snimati se pred kamerom i da njihove kvalifikacije i nisu baš za predstavljanje u video biografiji.

Konkretno, ko se može prijaviti u Business Makeover? Kažu svi – od pekara, automehaničara, finansijskog savjetnika do magistra ekonomije. Važno je samo da video bude zanimljiv, odnosno da se svidi Facebook zajednici koja glasa za njega. Vrlo širok spektar ljudi za prijavu, zamišljam npr video automehaničara i magistra ekonomije. Jednog vidim kako umazan ispod automobila priča o sebi a drugog sa kravatom u odijelu za nekim kancelarijskim stolom. Koga će zajednica odabrati? Onog ko bude simpatičan, duhovit, pametan, zanimljiv? Onog ko bude imao najbolje snimljen video? Ili možda nekog ko će svojom pričom izazvati najviše saosjećanja? Sve je moguće, ali u suštini je odgovor najčešće, kad se radi o Facebooku – pobijediće najvjerovatnije onaj ko bude imao najviše prijatelja na Facebooku i ko bude našao način da najviše ljudi animira da glasaju za njega.

To je, po meni, vrlo blisko činjenici koja je najveći neprijatelj zapošljavanja u BiH – nepotizam i zapošljavanje preko veze. U slučaju Facebook borbe za posao – veza je veliki broj prijatelja. Nisam jedina koja je to pomislila:

Kako da oni koji iza sebe imaju kvalitet ali nisu baš nametljivi ili suviše otvoreni dobiju šansu? Posebno oni koji među Facebook prijateljima imaju samo ljude koje zaista znaju imaju manje šanse. Ali dobro, ne može se svima ugoditi, zar ne?

Na odjeljku O Projektu Business Makeovera piše šta će oni učiniti za kandidate:
- Nakon isteka roka za prijavu Top 4 kandidata koje odabere Facebook zajednica dobit će pomoć u pronalaženju posla
- Posao.ba tim će pomoći da kreirate profesionalnu i originalnu biografiju, strunjaci za ljudske resurse iz banke i posao.ba će vas spremiti za razgovor sa potencijalnim poslodavcem, omogućiće vam i edukaciju za dodatne vještine ako bude potrebno, pomoći će vam i za profesionalni outfit, zalagat će se za vas kod kompanija

- Naš tim će vas uvezati sa poslodavcima i pratiti vas sa kamerom na svim edukacijama i razgovorima za posao

??? Zašto ovo? Reality show? Šta će biti sa snimcima poslije, pitam se.

Istražujem dalje PRAVILA

Nakon uvodnog dijela o tome šta treba da sadrži video klip i ko može učestvovati ima dio koji kaže “Šta je korisno da biste ušli u uži izbor? Tu vam fino piše da preporučite svojim prijateljima Fan stranu Business Makeover kako bi oni lajkali vaš klip i doveli vas do finala. Takođe vam se savjetuje da pratite redovno postove na profilu.

I onda dolazim do dijela koji je meni najmanje jasan:

Skontala sam da Facebook zajednica odabere 4 kandidata lajkanjem. Kako od njih 4 nastanu dva para za finale? Ko ih raspoređuje i po kojem ključu? Oni se takmiče tako što će izraditi koristan mini projekat za neku od firmi partnera. Kakav projekat? Ako u jednom paru budu medicinska sestra i kuhar kakav će projekat raditi?

Pobjednički par iz Final 4 kreće u taj potpuni Business Makeover. Ko bira pobjednički par od ta dva para? Šta su kriteriji za izbor?

Da sam neko ko razmišlja o postavljanju svog videa voljela bih znati šta mi sve čin postavljanja istog može donijeti u životu? Ovdje su pravila meni jako nedefinisana i zato mislim da je projekat loše odrađen.

Jasno definisan projekat bi imao tačno naveden mogući put kandidata koji može osvojiti nagradu.

Krenuvši od pretpostavke da su namjere dobre došla sam do zaključka da organizator baš nije skroz razradio projekat. Ima tu dosta nepoznanica, posebno u ovom zadnjem dijelu – Top 4 pa dva pobjednika. Facebook je društvena mreža koja okuplja mnogo ljudi a sistem glasanja lajkanjem je jako popularan. Međutim, po pravilu se koristi za zabavu i trivijalne stvari te u kontekstu najvećeg problema u državi Bosni i Hercegovini nikako ne ide. Neozbiljno je. Time kao da nezaposlenim koji očajno traže posao poručujete da to baš i nije tako ozbiljan problem – samo malo lajkate i gotovo.

2. Pretpostavka da su projekat napravili ljudi koji jako dobro znaju sve o Facebooku, njegovom načinu rada i funkcionisanju Facebook zajednice

Odmah da kažem da se nadam da ovo nije slučaj.

To bi značilo da je cilj skupiti što više fanova na Fan stranici Business Makeover. Tako to ide, znate i sami. Napravite Fan stranicu, pozovete nešto prijatelja da vam postanu fanovi pa nakon nekog vremena niste zadovoljni njihovim brojem. Onda organizujete nagradnu igru kao što je portal Eventum organizovao prošli mjesec. Oni su tražili da fanovi šalju slike koje su sami slikali, a lajkovanjem biraju 3 najbolje koje će dobiti ručni sat i još neku sitnicu. Broj fanova je za 15 dana skočio sa cca 2.000 na trenutnih 5.376. Kako? Tako što svako, da bi lajkao neku sliku svog poznanika mora postati i fan stranice. I tako se povećava broj fanova a onda ta fan stranica dalje, sa povećanim brojem fanova radi šta hoće – najčešće komunicira svoje dalje aktivnosti,sadržaje ili šta već.

Poznato? Koja je razlika onda u projektu Business Makeover? Oni nude zaposlenje a ne ručni sat. I stavljanje svoje fotke koju ste napravili na odmoru je puno bezazlenije od stavljanja vlastite biografije na internet, da je gledaju i oni koji misle dobro ali i loše. U krajnjem slučaju puno je gore kad neko procjenjuje i ocjenjuje vas kao osobu nego neki vaš rad.

Zato se nadam da povod projekta Business Makeover nije skupljanje fanova na Facebooku. Bilo bi, po meni, nekako nemoralno i neozbiljno. Ok, niko nikog ne tjera ali opet…

Još jedan savjet za kraj organizatorima – ako radite bilo kakav projekat na Facebooku to znači da 24 sata morate biti online. To znači i da na mailove morate odgovarati čim prije, posebno ako se tiču projekta. Svoje stalno prisustvo morate pokazati i aktivnostima na Fan stranici, više puta dnevno. Čitava internet zajednica je sada tu i stavili ste joj se na pladnju za pitanja, komentare i sugestije. I za kritike, naravno. Tako to funkcioniše, vidjećete.

Na kraju preporuka da pročitate post mog prijatelja Gordana Petrovića koji ima drugačiji osvrt i suprotno mišljenje o istom projektu – Business Makeover – Facebook Reality show

Na prvi pogled bi se moglo reći “Jeste, to su sve stranice za gubljenje vremena, treba ih zabraniti! Ljudi trebaju da rade a ne da se dotipkavaju sa komšinicama i čitaju budaleštine!”

Ali ja se pitam da li će ljudi koji bi inače hranili kravu na Farmvillu umjesto radili svoj posao početi raditi ako im se ukine Facebook? Da li je “krivac” za manje rada na poslu postojanje tih web stranica ili možda nekvaliteno organizovan posao?

Da postavimo stvari drugačije. Idete na posao na kojem tačno znate šta trebate raditi i šta sve trebate završiti u toku dana. Primjera radi – morate napraviti 6 ugovora, otkucati 4 zahtjeva i napraviti plan za sutra. Za to vam treba nekih 5 – 7 sati i vi to znate. Takođe znate da ćete ako to ne završite u toku radnog dana sve morati ponijeti kući ili ostati duže na poslu. A ako ipak to ne završite bićete kažnjeni smanjenjem plaće ili nekom drugom vrstom kazne. Pri tome možete zaviriti na internet, vidjeti ima li šta novo i šta vam prijatelji na Facebooku rade. Ali svjesno gasite chat i sve to jer morate raditi ono za šta ste plaćeni i jer ste došli da radite.

Drugi primjer – idete na radno mjesto na kojem baš i nije uvijek definisano koji su vam poslovni zadaci. Vaše je da budete na poslu i da “radite” a svejedno vam ni plata ni mjesto ne zavise od toga hoćete li ili ne uraditi svoj posao, a posebno ne od toga hoće li to ili ne biti na vrijeme. U toku dana imate napraviti dvije ponude koje završite za sat vremena. Ostatak dana? Mogli biste možda poraditi na nekoj ideji kako unaprijediti posao ali vam se to ne radi jer i tako šef ne uzima u obzir ono što govorite, a ako je čak i usvoji vi od toga nećete imati ništa. Umjesto toga vam je interesantnije vidjeti šta ima kod prijateljice u Australiji, kod nje je taman popodne i slobodna je. Odete na Facebook i tamo provedete ostatak dana. Ukinu vam Facebook? Pa radije ćete gledati u plafon i posmatrati pomjeranje onog pauka u ćošku nego raditi nešto.

Ovim ne želim da kažem da sam protiv ukidanja pristupa društvenim mrežama i internetu na poslu. Htjela sam da kažem da kad čujem da neka firma svojim radnicima to onemogućava odmah pomislim kako im je organizacija posla u krizi. Ljudi su skloni da krivce uvijek traže u sporednim stvarima. Tako će po pravilu šefovi i direktori za loš ili neproduktivan rad svojih zaposlenih uvijek krivca potražiti u internetu, Facebooku, lošem vremenu ili nekoj desetoj stvari. A nikad neće pomisliti da možda nisu napravili raspored posla ili organizaciju kako treba, da motiviše ljude i da im bude tačno jasno koji su im zadaci i obaveze.

Kakvo je stanje u vašoj firmi? I šta vi mislite o tome?

Šalim se, nije zbog toga

Dešava mi se da me ljudi pitaju da im objasnim neke stvari, uglavnom vezano za korištenje interneta za ličnu ili poslovnu promociju. Objasnim im. Vrlo često se u tim situacijama pitam “A što su mene našli?” Ja mnogo toga ne znam pa “guglam” i nađem. Kontam da na internetu sve ima fino objašnjeno i to za različite nivoe znanja, tačnije neznanja. I iskreno ja sam mislila da tako rade svi. Izgleda da ne rade dok mene pitaju

Prije nekoliko dana sam slušala predavanje jednog doktora o tome kako da čuvamo svoje srce. Doktor me oduševio jednostavnošću kojom svoja znanja prenosi običnim ljudima. Nije se pravio pametan koristeći stručne izraze i svi su ga sve shvatili. Time je pokazao koliko je pametan. To mi se uvijek sviđalo kod ljudi i to želim da bude karakteristika i ove moje Fan stranice i svih “stručnih” tekstova koje ću pisati.

Cilj mi je da ljudi kojima internet nije baš tako poznat “teren” shvate kako ga mogu iskoristiti i unaprijediti svoj posao, predstaviti svoja znanja ili vještine, naučiti nešto. Ako na ovaj način i uz pomoć mojih tekstova bar jedna osoba nauči neke stvari i popravi bilo šta u svom životu uz pomoć interneta ja ću biti presretna.

Pisaću o tome zašto je danas najčešće neophodno koristiti internet i čemu nam sve može služiti, kako ga pravilno koristiti i ostvariti neke rezultate, šta izbjegavati, kako sa društvenim mrežama i slično. Ja ću se truditi da o svemu tome pišem iz svog ugla, na moj način koji se mnogima već svidio, a na Fan stranici ću donositi i tekstove ljudi od kojih sam ja naučila sve to. Jeste, nisam se ni ja rodila sa svim tim znanjima

Kako ne volim da mene bilo ko cima za rukav neću nikog zvati i preporučivati da zovne svoje prijatelje da budu fanovi ove stranice. Ako bude valjalo i ako bude korisno ljudi će je pratiti. Što je još važnije pratiće je oni koje bude zanimala a ne oni koji će iz kurtoazije kliknuti na “I like it”.

Kvalitet a ne kvantitet.
Suština a ne forma.

Čitamo se

Umalo da zaboravim – link za stranicu je na Facebook Fan stranica Cyber Bosanka.