Moj brat
Mama i tata kažu da sam mu ja dala ime. Ne sjećam se tog momenta i izbora, valjda zato što sa sedam godina nisam znala koliko takva odluka može biti važna. A nisam ga nikad pitala ni da li mu se sviđa. Kad pogledam unazad tražeći najranije sjećanje na djetinjstvo sa mojim bratom dođem do...
Ako nekada odem…
Ako nekada odem iz Zenice otići ću na neko široko i prostrano mjesto. U svojoj mašti uvijek vidim pogled na more pa mislim da bi to mjesto moglo biti negdje na moru, a zna se desiti da vidim i ravnicu, bez brda, pa kontam da bi i neki ravničarski predio mogao biti pogodan. Nekad sebe...
Samo smo gosti na ovom svijetu…
Vjerovatno je to inače sastavni dio života ali ja ZNAKOVE inače primjećujem puno više u životnim periodima u kojima mi se dešavaju neke bitne promjene. Trenutno u nekim bitnim poslovnim zaokretima (o kojima ću nekad uskoro), pa sate potrošim na brigu i razmišljanja o tome šta ću i kako ću. I onda se desi to...
Može Ivo pisati šta hoće, ali ja kad kažem “more” srce stvarno kaže Hrvatska
Juče se digla frka oko teksta nekog novinara iz nekih novina u Makarskoj u kojoj je goste iz Bosne i Hercegovine nazvao nepoželjnim zbog toga što ne troše onoliko novca koliko bi njemu odgovaralo niti se ponašaju onako kako bi se njemu svidjelo. Na sve strane su počele da stižu reakcije, sasvim logično, jer je...
Kad “ovo malo duše” nađeš na internetu
U subotu sam na Zenica-Online postavljala jednu prekrasnu, istinitu životnu priču “Kecelja i Kicoš”. Po starom običaju čitanje teksta koji napiše moja prijateljica Mediha obavezno završim u suzama. Ona svakim svojim tekstom uspije da dotakne sve te neke receptore za proizvodnju suza – da li onih od tuge ili smijeha nebitno. Uglavnom, uvijek me rasplače....
U kuhinji sam k’o slon u staklariji
Stvarno. Razmišljam da li igdje postoji neki kurs koji bi me naučio malo boljem snalaženju u kuhinji. I pri tom ne mislim da me nauči da kuham, to znam i sama. Treba mi obuka da smanjim prljanje suđa, prosipanje po šporetu i podu i hvatanje kašika, noževa i tanjira. Znate da ima onih žena koje...
17 godina bez Dražena Petrovića
Čitav dan sam u gužvi i nisam čestito ni pogledala u računar. Tek maloprije sjedoh da pogledam šta to sve ima novo ovdje i u moru nekakvih prilično uobičajenih stvari ugledah na Studentskom Oglasniku da je danas punih sedamnaest godina od kako je poginuo Dražen Petrović. Taj me podatak vratio skoro tri decenije unazad, u...
O idealnom…
Imam kreativnu blokadu – ne znam kako bih napisala sve što mi se vrti po glavi u zadnje vrijeme. Čak sam spremna priznati da o pisanju – nemam pojma. Nešto me vuče da se ponovo vratim na svoju analizu od prije samo mjesec dana – Kakav je to idealan muškarac? Pisala sam „Međutim, ono što...
Neka sjećanja
Moja prva sjećanja iz djetinjstva su vezana za margarin i šećer. Brdo šećera nasutog po margarinu. To mi je bilo omiljeno jelo kojim me hranila baka koja me čuvala i samo sam kod nje to jela. Nigdje drugo margarin i šećer nisu imali taj ukus. Baki sam bila centar svijeta, neko koga je mazila i...
Jedan prilično sladak post
Danas sam imala čast da budem dio jedne prelijepe bajke. Prijatelj je slavio prvi rođendan svoje male princeze i ja sam se sa zadovoljstvom odazvala njegovom pozivu. Naše prijateljstvo je novijeg datuma (znamo se nekoliko mjeseci), ali ja uopšte ne pretjerujem kad kažem da mi je čast i zadovoljstvo biti prijatelj sa ljudima kao što...
Moj tata
Ljeto je napustilo Zenicu, nadam se ne na duže vrijeme. Užitak bosih nogu mi je naglo prekinut, morala sam se ponovo uvući u patike. Mislila sam da će mi teško pasti svo to sivilo i dosadna kiša, međutim kad me tata nazvao da provjeri da li da dođe po mene odlučih da ću ipak pokušati...
Malo od mog petka
Danas mi je na neki način bio neobičan dan. Poslovi oko Udruženja altruista „Poletarac“ se zahuktavaju (web stranicu možete konačno pogledati na www.poletarac.org), tako da sam se danas našla u jednoj neobičnoj ulozi. Naime, FTV (Federalna televizija) je izrazila želju da snimi prilog o Udruženju zajedno sa prilogom o jednom dječaku (Jozić Mariju) za kojeg...
