Što si finiji to si i jeftiniji

• Tweet
• Sharebar

• Tweet

Ne znam ni sama koliko sam se puta srela sa izrekom „Koliko cijeniš sebe toliko će te i drugi cijeniti“. I pri tom se, koliko ja znam, ne misli na to da svako od nas sad treba nakačiti etiketu na kojoj će pisati cijena za koju mislimo da je odgovarajuća sve skupa sa brojem kalkulacije i knjige u koju smo uvedeni. Misli se na stav koji imamo sami o sebi i koji se nekom čudnom magijom preslikava na okruženje te ono takvo isto mišljenje stekne o nama.

Koliko lično znate ljudi o kojima mislite da su „precijenjeni“, da im nekako sve ide od ruke iako možda nemaju sve kvalifikacije za to? I koliko znate onih koji se daju u bescjenje? Onih koji vrijede mnogo više a zbog svoje dobrote, naivnosti ili nečeg trećeg budu maksimalno iskorišteni od strane trećih lica? I pri tome se nekako uvijek dešava da one koji se daju u bescjenje „iskorištavaju“ oni koji su „precijenjeni“. Posmatram vrlo često ljude oko sebe, odnose među njima i vidim mnogo ovakvih slučajeva. Čini se da dobrota nije na cijeni i da se vrlo teško materijalizuje u bilo kom smislu.

Jedan od najboljih pokazatelja ovoga o čemu govorim je nešto što se zove usluga. Postoje po nekoj mojoj klasifikaciji dvije vrste usluga – one koje se rade a nikome ne donose materijalnu korist i one koje u sebi imaju neku materijalnu vrijednost. Druga podjela je po meni na one koje radimo (radite) nekom do koga vam je jako stalo pa sve do onih koje radite ljudima do kojih vam uopšte nije stalno. Pišući ovo dođoh do zaključka da se usluge uvijek odnose na ljude što znači da imaju vrlo veliki uticaj na međuljudske odnose uopšte.

E sad, problemi se javljaju upravo kod različitog tretiranja usluga. Vi ćete možda učiniti nekom nešto što u sebi nosi neku određenu materijalnu vrijednost i to nećete naplatiti iz nekog razloga. Možda se radi o tome da uslugu činite osobi do koje vam je jako stalo? U tom slučaju ne bi trebalo biti problema jer je vrlo vjerovatno i toj osobi stalo do vas. Ukoliko nije onda budite spremni na to da vas ta ista osoba kojoj ste napravili nešto što vrijedi na primjer 100 Eura smatra blesanom i da se tako ubuduće odnosi prema vama. Napomena – kasnije je ovaj slučaj vrlo teško ispraviti.

Postoje slučajevi u kojima ćete nekom na primjer uraditi nešto što košta onih istih 100 Eura (cijena proizvoljno određena, napominjem da nema veze sa stvarnom cijenom usluge koja će biti dalje navedena kao primjer). Recimo da ćete svom prijatelju napraviti web stranicu jer vam je stalo da je on ima. Potrošićete na to nekoliko sati, uložićete svoje vrijeme i znanje koje taj vaš prijatelj nema. On će biti presrećan, hvaliće vas na sav glas i naravno, pošto vam je prijatelj, neće vam platiti ništa. Umjesto toga će se osjećati obaveznim da vam uslugu na neki način vrati jer je svjestan da to što ste vi uradili za njega vrijedi. Kupiće vam čokoladu, veeeeliku. Častiće vas kafom nekad, počastiće vas pićem koje ćete skupa popiti i vi ćete biti presrećni jer vidite da on cijeni vaš trud. Moguće da vam uslugu „vrati“ na neki način koji je njemu odgovarajući, možda se bavi nečim što vama treba pa vam to isto uradi besplatno (osim ako ne radi kao grobar na lokalnom groblju). U svakom slučaju, prijatelj koji vas cijeni će vam pokazati na bilo koji način da cijeni vaš trud.

Postoje i oni koje vi smatrate prijateljima (ili su vam na neki način dragi) i kojima ćete uraditi istu stvar. Oni će vam pljeskati, tapšati vas po ramenu i od njih nećete dobiti ni kockicu čokolade čak i kad je sami jedu. Oni onda vrlo vjerovatno ne cijene to što ste vi uradili jer misle da je to bezvrijedno i da ne vrijedi ni 5 Eura. Možda takođe misle da im to što ste uradili za njih nije uopšte trebalo. U tom slučaju je greška do vas – ko vas tjera da se svuda poturate? A moguće da misle da ste vi kao njihov prijatelj dužni pomagati im bez naknade jer su oni takvi kakvi jesu i jer bi vama trebala biti čast da im bilo šta učinite, čak i besplatno. U tom slučaju razmislite dobro koga sve zovete prijateljem?

U svakom slučaju od vašeg ličnog stava zavisi koliko će vas drugi uzimati ozbiljno. Neko rješenje bi valjda bilo da uvijek dobro razmislite kome ćete uraditi nešto što biste nekom drugom mogli naplatiti. Na primjer ukoliko ste frizer razmislite čak i koga ćete počešljati besplatno, ili ako ste automehaničar pazite koliko ćete puta naplatiti samo dijelove. Ne kažem da takve stvari ne treba raditi ali u vašim životima biste trebali imati posebnu pregradu za one koji vam mogu „skakati po glavi“ u svako doba i za koje ste spremni učiniti sve, ma koliko da košta. To bi ipak trebali biti ljudi koji to isto osjećaju prema vama i od kojih možete očekivati bar slične stvari. A ne da se nakon nekog vremena pitate zašto se svi prema vama odnose kao prema svom slugi i zašto vas uopšte ne cijene.

Sve u skladu sa onom „što si finiji – to si i jeftiniji!“