Od juče razmišljam o filmu „U zemlji krvi i meda“. Gledala sam ga i znam da neki ljudi očekuju da napišem svoj komentar o njemu, a nikako mi se ne da. Šta god da napišem svi će protumačiti na svoj način i iz svog nekog ugla, zasnovano na stavovima koje imaju od ranije. Zašto onda da pišem?

Reći ću samo par stvari.

Voljela bih da živim negdje gdje ljudi komentarišu i pričaju samo o onome što su vidjeli i čuli. Tako se ne bi dešavalo da mjesecima slušamo priče i čitamo prepucavanja o filmu, a sve na osnovu ničega. Mjesecima se pravi frka oko filma i prave je oni koji ga nisu gledali. Zato je film sniman u Mađarskoj a ne u BiH, zato se sad isti taj film neće prikazivati u RS-u. Meni malo muka od svega, iskreno.

Anđu poštujem zbog toga što svoju slavu i popularnost koristi da skrene pažnju na bitne stvari u svijetu. Mnogi to mogu pa ne rade i zato joj skidam kapu za sve što radi. Što se tiče njenog režiserskog umijeća zapitala sam se na kraju samo jednu stvar – ko je bolji režiser, ona ili Madonna? Ja ne mogu da se odlučim.

Euforija i kolektivno padanje u nesvijest povodom premijere u Sarajevu i njenog i Bredovog boravka ovdje? Ni to ne volim, ali znam da ima ljudi koji se upiške od sreće što će Anđu vidjeti uživo. To što za sada ne postoji nijedna osoba na planeti zbog koje bih ja bila tako oduševljena vjerovatno više govori o meni, je li tako? Ne volim kolektivizam nikako, navikla sam biti u manjini i tu se dobro osjećam.

Kontam nešto i to da ne postoji nešto što bi osim ovoliko frke oko njega bolje ispromovisalo film. Toliko se priča o njemu mjesecima da čitava ekipa najvećih stručnjaka za PR ne bi mogla osmisliti bolju promociju. Ups, a možda baš i postoji tako neka ekipa? PR stručnjaci, šta vi kažete na to?

Šta reći o filmu? Odgledala ga i preporučila mami da ga zaobiđe. Što da se žena nervira džaba? Ni moja baba nije nikad gledala filmove o drugom svjetskom ratu – rekla da to ne može jer je potrese. Sve češće se toga sjetim jer i mene potrese kad se prisjetim svih stvari koje su se dešavale.

Šta još reći o filmu? Pogledajte ga ako ikako možete, bez obzira na to kakvo mišljenje imate. Nemojte dozvoliti da vam neko drugi kreira mišljenje o njemu. Pogledajte ga bez predrasuda, po mogućnosti. A onda odlučite šta da mislite o svemu. Nemojte da razni političari, vjerski poglavari, direktori bioskopa i mnogi drugi koji žive dobro od naših sranja utiču na vas i da vam formiraju mišljenje!

A ako ćemo iskreno – ne morate ga ni pogledati. Ništa se bitno neće promijeniti.

Na kraju ću samo dodati da bih voljela doživjeti da se na ovim prostorima i o ovim dešavanjima snimi film koji će doprinijeti smirivanju strasti i širenju pozitivne atmosfere u regionu. To bi bio film koji ne bi doveo do „zauzimanja busija“ kako reče prijatelj, nego do toga da se spuste sve lopte i da se malo okrenemo sadašnjosti i budućnosti.

Al’ jbg, ne pitam se. Rekoh već – ja sam u manjini.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...