Za one koji ne znaju, ja trenutno živim od prodavnice poklona “Džungla”. Ko već nije vidio šta sve ima u njoj može vidjeti na stranici, a konkretno i ukratko se radi o maloj radnji za prodaju poklona i suvenira. Ono po čemu se ta mala radnja razlikuje od neke druge je to što sve stvari u njoj na neki način sama kreiram ili pravim. Ako su neke figurice onda im stavim posebne natpise, ako su mede obučem im majicu sa natpisom, a 80% artikala sama osmislim. Uz pomoć interneta, naravno :)

Tako su nastali natpisi na majicama, muškim boksericama, ženskom vešu i ono što je najsimpatičnije – na sstvarčicama za djecu – siperima, portiklama, slinavcima i kako ih već ko zove.

Situacija u Zenici je blago rečeno naklonjena više crnom i sivom tržištu nego nama koji pokušavamo da radimo na zakonom propisan način. Pijaca je na sve strane, po ulicama se bez papira prodaju stvari kako kome šta padne na pamet i koliko god to možda zvučalo nevjerovatno – činejnica je da te stvari uveliko utiču na moj posao. Sam podatak da ja skoro sve češće bolje robu prodajem putem interneta nego u radnji govori dovoljno za sebe. A i tako kako je daleko je od dobrog.

Elem, nisam od onih koji kukaju ali mi se danas desila jedna stvar koju moram nekom ispričati. A kud ćeš bolje mjesto od ovog?

Ja sam u “Džungli” već 4 i po godine i svo to vrijeme testiram proizvode, natpise, slušam tržište, kupce, griješim, radim prave stvari, padam i dižem se. I to je 4 i po godine ogromnog iskustva, slažete se? Znam da će se u komentarima vjerovatno javiti i neki ljudi koji su bar nekad nešto kupili tu i koji će i sami moći potvrditi ili demantovati ovo što govorim. Nedavno sam na jednoj tezgu na ulici, par metara od moje radnje vidjela more siperčića sa natpisima koji su neodoljivo podsjećali na moje. Malo drugačiji materijal, svi bijeli a natpisi i fontovi original. Za 1 KM jeftiniji nego moji (kod mene su 4,00 KM). I bilo mi je krivo, ne zato što neko prodaje siperčiće nego zato što sam u neravnopravnom položaju. Oni nemaju trošak zakupa, poreza, doprinosa i ostalog, a meni sutra dođe mušterija i kaže “A kako su tamo jeftiniji?” Nemam baš uvijek volje i snage da objašnjavam razliku.

Međutim, danas mi svrati u radnju poznanik sa nekoliko pitanja. On inače ima jednu vrstu trgovine, a sada je došao da mi kaže da je otvorio novu. Lokacija u tržnom centru, ispalo mu nešto povoljno ili naišao na povoljnu robu, tako nekako. I sad je došao da vidi šta bi još mogao ubaciti u tu radnju pa se sjetio genijalne ideje – stvarčice za djecu!!! Ono što je mene navelo da sve ovo pišem je pitanje koje mi je postavio – šta ide, šta se najbolje prodaje iz mog iskustva?

Malo sam ga gledala k’o tele, a onda pomislila da imam isti problem kao Meg Ryan u filmu “You’ve got mail” – nikad ne znam u momentu kada treba naći prave riječi. Ja to isto uvijek znam poslije, kad mi se malo mozak ohladi valjda.

Šta sam mu rekla? Da ne ide ništa sad, pa se nasmijala, pa rekla da vidi šta će i kako će ali da ja nemam ništa sa tim, te da ko god ne zna šta će prodavati sad prodaje poklone i stvarčice za djecu.

Šta sam trebala reći? Nemam pojma. Pokušala sam zamisliti obrnutu situaciju, da ja njega pitam da mi otkrije kako ide prodaja njemu određenih stvari jer ja kontam te iste stvari prodavati sutra. Nisam uspjela zamisliti, nemam toliko mašte.

Ne smeta mi konkurencija, posebno ako je zdrava. Ne smeta mi ni to što će on sutra možda prodavati identične stvari kao ja – niko nije uzeo ničiju nafaku.

Ali mi smeta što se osjećam kao da me on smatra malo blesavom. Pa kontam da je do mene, da možda nema ništa loše u tome što je to pitao. Ali onaj tupi osjećaj u stomaku mi nekako stalno govori da ne bih pogriješila da sam mu rekla “Znaš šta, je li ti stvarno misliš da sam ja malo blesava?”

Koliko se ja razumijem u marketing, biznis i ostale stvari to što je on mene pitao se u normalnom svijetu zove “istraživanje tržišta” i takve informacije se plaćaju?

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...