Već sam ranije u postu Najbolji čovjekov prijatelj pisala o problemu sa povećanim brojem pasa lutalica u Zenici. S obzirom da se njihov broj povećava iz dana u dan moglo bi se reći da se radi o rastućem problemu (raste broj znači problem je rastući).
Moram priznati da sam lično iz faze u kojoj sam se bojala proći pored njih došla u fazu u kojoj me više nije toliko strah. Mislite da sam postala nešto posebno hrabra? Nisam, ni mrvicu. Samo već ih dugo vremena posmatram i primijetila sam da im je i samima svega preko glave. Na ovim vrućinama se uglavnom metiljaju po betonu, zavale se i spavaju i tako slikovito opisuju onaj pojam „pasja vrućina“. Kolegica mi kaže da se oni valjda ne mogu oznojiti pa im je gore nego nama. A ja onda na sve to pokušam zamisliti sebe na +30 u nekoj bundi pa mi ih bude žao.
Nerijetko se dešava da neko od njih zalegne ispred moje radnje. Onda ja koga izađem i bukvalno ga (ili je) zamolim da se pomjeri negdje gdje ne smeta nikom. I svaki put upali, cuko me samo pogleda i ustane. Ima jedna kuja koju zovem Tužna jer ima najtužnije oči koje sam vidjela na živom biću. Vrlo često okrenem glavu da ih ne gledam jer i mene rastuži taj njen pogled. A kad ih sretnem u čoporu onda ipak sačekam da prođu jer nisam sigurna da li su nervozni i koliko se vole praviti važni kad su u grupi.
Skoro svaki dan se sretnem sa ljudima koji ih se boje. Djevojke ih zaobilaze u širokom luku, nerijetko uz paničan strah. Prije nekoliko dana sam jednu bakicu skoro morala zalijevati vodom jer je pored nje prošao jedan „strašni“ mali avlijaner. A lično i meni znaju pokvariti neki poseban momenat jer im se učini interesantno da me prate do kuće. Prije nekih mjesec dana sam vidjela i kako jedan od tih, pretpostavljam vrlo gladan, skače na čiku koji je nosio kifle u kesi. Tačnije, krenuo je prema kesi ali je čovjek podignuo kesu i cuko se zaletio na njega. Ja znam da bih ja nakon takvog „napada“ završila u Hitnoj jer bi mi srce stalo, možda čak i trajno.
I sve do nedavno sam imala osjećaj da samo rijetki primijete da se radi o već velikom problemu. Nije se niko nešto posebno oglašavao, jedino se kad su oni nekakvi šintori (valjda se tako zovu) vršili pokolj po gradu digla manja grupa ljudi da zaustavi takvo nehumano postupanje prema životinjama.
A ja sam očekivala da će se neko od gradskih vlasti sjetiti da nešto preduzme. Nadala sam se da će čopor lutalica možda presresti nekog od Općinskih vijećnika i da će taj isti odlučiti da reaguje. Kad se takvo nešto nije desilo sve sam nade usmjerila u to da će isti onaj čopor koji meni pred zgradom laje tokom noći otići pred zgradu našeg Načelnika i njega bar jednu noć ometati u spavanju. I mislila sam da će nakon toga Načelnik nešto preduzeti, da će bar nekoj od svojih službi dati zadatak da nešto učine. I opet ništa. Činjenica, pored toliko problema koje grad poput Zenice ima, kome je do pasa lutalica i brige o životinjama?
Srećom, prije nekoliko dana sam saznala da ima ljudi koji brinu. Na Facebooku je otvorena grupa pod nazivom „Zajedno pronađimo rješenje za napuštene pse na ulicama Zenice!“. U momentu dok ovo pišem grupa ima 1282 člana. Ali ono što sam htjela reći nije vezano za grupu mada mi je drago da ima ljudi koji žele riješiti ovaj problem. Htjela sam reći da sam tu saznala da je u Zenici osnovano Udruženje za zaštitu životinja „Šapa“. Nisam uspjela naći neke pojedinosti o ovom udruženju osim da im je jedan od ciljeva i rješenje problema sa psima lutalicama u Zenici. Takođe sam saznala da će u subotu, 25. Jula, u periodu od 9 do 22 sata, na platou ispred robne kuće „Bosna“ biti održan Info štand udruženja. Svi građani mogu doći i informisati se na licu mjesta o tome šta „Šapa“ planira raditi i koji su im ciljevi a moći će se potpisati peticija za Humano rješenje napuštenih pasa u Zenici.
Naravno, zainteresovani se mogu i učlaniti u „Šapu“ i aktivno učestvovati u njihovim daljim akcijama. Meni je žao što neću u subotu biti u Zenici jer bih sigurno takvu peticiju potpisala uvijek. Ali zato svi vi koji se bojite ili svi vi kojima je žao što životinje u gradu žive u nehumanim uslovima imate priliku učiniti nešto. Ako se skupi veliki broj potpisa onda ni Vijećnici više neće imati pravo da ignorišu ovaj problem.
1 comment
Zenica Online – online novosti i price iz Zenice » “Šapa” stvarno pomaže životinjama says:
Dec 20, 2009
[...] o povećanom broju pasa lutalica u Zenici kao i o tome da se konkretno nešto počinje dešavati osnivanjem Udruženja za spašavanje i zaštitu životinja „Šapa“. Ja sam mislila da će Opština primijetiti da se povećao broj napuštenih pasa i da će u skladu [...]