Iako pripadam polu koji trčanje 22 muškarca za loptom prati samo ponekad i to iz razloga koji nemaju puno veze sa fudbalom, moram priznati da su mi ove dvije utakmice reprezentacije popravile raspoloženje. Na stranu dobri rezultati i povećane šanse za odlazak na SP u JAR-u, meni je zanimljivije bilo vidjeti kako se naši momci bore sa velikim žarom. A najveći plus u svemu ovom mi je bila publika koja je pokazala da vrlo dobro zna kako se treba ponašati.
Iskreno, ko nije bio u Zenici čitav ovaj 1. april ne zna zbog čega to govorim. U gradu nije važio niti jedan zakon – na sve strane su kružili automobili sa okačenim zastavama ne poštujući niti jedno svjetlo na semaforu, po kafanama su se ispijale industrijske količine alkohola i sve je mirisalo na frku. Čitav grad je pretvoren u jednu veliku pijacu jer su svi koji su imali bilo kakvu tezgu izašli na ulicu da zarade neku marku. Prava je jagma vladala za zastavama koje se mogu zakačiti na automobil, a svi su na sebi morali imati bar šal ili dres reprezentacije.
Ne znam da li je neko od vladajućih funkcionera juče hodao gradom, a čak i ako jeste ne bih rekla da je ijedan od njih u stanju izračunati koliko je na svim tim šalovima i dresovima samo juče izgubila država. Sav PDV koji se trebao uliti u državnu kasu završio je u džepovima trgovaca na Koridoru (pijaci kod Brčkog), a s obzirom koliko dugo i bez ikakvih zakona posluje ta pijaca, mogu slobodno reći da dio kolača sigurno imaju i vladajući političari. Ne znam samo koji.
Danas se već pričaju priče o tome kako će se iduće utakmice sigurno igrati u Sarajevu, navodno zbog zarade na kartama. Pretpostavljam da čelnici iz Saveza ne mogu prestati računati koliko su izgubili time što su napunili „samo“ Bilino polje. Ili im smeta što su pare na kartama zaradili i preprodavci.
U svakom slučaju, dan koji će se pamtiti po još jednom uspjehu naše reprezentacije je ujedno i dan u kojem je „cvjetala“ crna ekonomija.
