Mada nisam prisustvovala velikom broju vjenčanja znam za onaj običaj kad se mlada i mladoženja „gaze“ i tako bore za prevlast u bračnoj zajednici u koju stupaju. Ako mladoženja bude „zgažen“ onda mu najčešće prijeti opasnost da postane papučar. A biti papučar je nekad bilo najgore što se jednom muškarcu Balkancu može desiti.
Ta uloga za sobom povlači dosta po muškarce loših stvari. „Papučar“ gubi svoj identitet i postaje neko ko sluša ženu. On će bez problema pomoći ženi da opere suđe, usisa kuću ili ispegla veš. Takva vrsta muškarca će između pijanke sa prijateljima i ugodne večeri sa odabranicom svog života odabrati ovo drugo. Ta njegova zaluđenost bračnim životom ide čak dotle da mu nije problem napraviti pomfrit u bilo koje doba. A kad dođu djeca onda takav muškarac uvijek radije provodi vrijeme sa svojim potomcima nego peglajući stolice u kafanama.
Najčešće papučari kriju ove svoje osobine. Ako se nekad i otkrije da vaš prijatelj iz kancelarije redovno pravi palačinke on će to uvijek „pravdati“ time da njegova žena ne zna dobro okrenuti palačinku, da je njegovoj kćerci slađe kad ih napravi tata ili da jednostavno uživa u tome. Na sva ta njegova opravdanja dobiće najčešće vrlo sažaljive poglede i komentare iza leđa kako je „eto i on pokleknuo“ i „kako je ona njegova u stvari zmija“.
U zadnjih nekoliko godina primjećujem i jednu novu pojavu – sve češće slušam o „papučarkama“. Tako bih nazvala žene koje udajom promijene svoj način života. Nakon izricanja onog famoznog „DA“ takve žene jednostavno počnu da se ponašaju čudno – sve rjeđe izlaze sa prijateljicama, sve češće ostaju u kući gledajući filmove sa svojim mužem, a kad izađu onda vole izaći opet sa njim, kao da ga već ne gledaju dovoljno kod kuće! I ne samo to, nakon što rode djecu posvete im se toliko da ćete ih uvijek prije sresti u šetnji sa djetetom nego na kafi u gradu. Njihove prijateljice na kraju i odustanu i prestanu zvati takve žene na raznorazna druženja jer one uvijek tvrde da je to njihov izbor i da ih muž uopšte ne tjera na takvo ponašanje. Da, baš tako – tvrde da iza njihove promjene stoji isključivo samo njihova volja, a ne balkanac koji svaku popijenu kafu sa prijateljicom odmjeri šakama!
Oni koji očekuju da kažem šta ja mislim o papučarima i papučarkama će možda biti iznenađeni jer ja mislim da su ti pojmovi nastali iz zavisti i zlobe. Naziv „papučar“ uvijek u sebi ima onaj pogrdan prizvuk. Najčešće ga upotrebljavaju „prijatelji“ kojima fali društvo ili koji ne mogu podnijeti to da njihov dojučerašnji partner u ispijanju piva, kafa i obilasku kafana sada ima nešto drugačiji pristup životu i neku osobu koja mu je bitnija. To su najčešće oni prijatelji koji misle da je njihov pogled na svijet jedini ispravan i da svi koji život ne žive onako kao oni u stvari griješe.
A ja mislim da u životu griješe samo oni koji više razmišljaju o drugima nego o sebi, i uvijek im je zanimljivije mozgati o tuđem životu nego o svom. Da li je neko papučar ili ne stvar je samo te osobe. Bitno je samo da je sretan, pa makar tu sreću osjećao i dok pere suđe.
