Samo jedan reflektor osvjetljava binu na kojoj treba da se pojavi on – Hari Mata Hari. Publika sa nestrpljenjem očekuje da čuje pjesmu sa kojom se takmiči na našem izboru za pjesmu koja će nas predstavljati na Evroviziji. I izlazi konačno, u bijelom odijelu praćen vriskom oduševljene mase.
Stojim i čekam, a onda čujem prve taktove. Poznato, vrlo poznato. Zatim počinje tekst: „Rekli su mi da je došla iz provincije…“ Gledam zbunjeno oko sebe, niko ne reaguje. Svi hipnotisano slušaju „Provincijalku“ i lagano se njišu u ritmu muzike. Gurkam djevojku pored sebe govoreći joj: „Hej, pa on pjeva Balaševu pjesmu!“ Ona me samo pogleda poprijeko u stilu „šta ti znaš“. Čekam da neko reaguje, da izađe organizator i uzme mu mikrofon, da ga javno ismiju svi. Umjesto toga slijedi ogroman aplauz i oduševljenje – svima se pjesma svidjela. Oko mene oduševljena lica, svi komentarišu kako je konačno i Hari napisao i otpjevao super stvar! Ne vjerujući pokušavam pronaći bar jednu osobu koja je prepoznala prevaru. Umjesto takve osobe nailazim na lica koja mi govore: „Šta tebi opet ne valja? Uvijek se ti nešto buniš!“
Pokušavam se izvući iz gomile ne vjerujući da sam okružena ljudima koje oduševljava plagijat. U tom začujem „Beat goes on“ (moj alarm na mobitelu) – i probudim se!
Da, stvarno sam vam opisala sinoćnji san koji mi uopšte nije jasan. Od kud meni da sanjam Harija Varešanovića? Za „Provincijalku“ mi je jasno, juče sam je slušala. Ali Hari?! Nemam ništa protiv njega, ali već odavno nemam dodira sa njegovom muzikom (od one Evrovizije na kojoj je stvarno nastupio), a u zadnje vrijeme ga nema po novinama tako da me baš ništa nije moglo asocirati na njega. Zbog toga mu ovim putem upućujem javno izvinjenje što je u mom snu imao ulogu plagijatora. Nije namjerno, majke mi.
Međutim, ako je istina da ono sa čim se srećemo može uticati na snove, kao i to da su naša razmišljanja u najvećoj mjeri krivac za tematiku snova, onda možete zaključiti da ovih dana dosta vremena provodim misleći o plagijatima. Ali ja stvarno nisam kriva za to. Nisam kriva što živim na Balkanu, a to je izgleda područje koje je poznato po tome da ima puno muzičara ali malo autora. Skoro sve sami prepisivači su na djelu. To ide čak dotle da je sa svakim pojavljivanjem neke nove pjesme „otvoren konkurs“ za pronalazak originalne verzije. Pa nakon što se nađe ta originalna verzija autor izađe na TV ili u novine i kaže kako – lažu. I onda ja sjedim pred računarom slušajući skoro isti original i kopiju i sebe ubjeđujem da mi se pričinjava. Mislim, valjda autor i izvođač znaju bolje, ne bi oni tek tako lagali narod od kojeg žive.
Nekad se autori ograde time što navedu koju su pjesmu „prepjevali“ na naš jezik. Tada se oni ne zovu plagijatorima ili kradljivcima. Umjesto toga ja ih lično zovem lijenčinama jer im je mrsko da rade pa prepisuju. To pravdaju time da je šteta da neka pjesma koja je popularna na primjer u Azerbejdžanu ne doživi takvu popularnost i kod nas. Ili još gore – što bi naš čovjek sad morao učiti Turski da shvati šta pjeva Mustafa Sandal. Umjesto toga može pitati Eminu Jahović ili poslušati neki od Mustafinih hitova koje su prepjevale balkanske zvijezde.
Osoba koju ovdje najčešće optužuju za krađu muzike jeste Goran Bregović. Zadnjih dana ga optužuju da krade sam od sebe jer je stvari koje je napisao za sebe prodao i Severini. Što bi se čovjek mučio i pisao dvaput kad može jednu pjesmu prodati dvaput? Čista ekonomija.
Ne mogu da ne spomenem majstora Dinu za kojeg sam na internetu uspjela pronaći puno „originala“, ne uzimajući u obzir dvije najpoznatije „Mjesečinu“ i „Gdje si bio ti kad je bilo najteže“. Nadam se samo da je ona „Bosnom behar probeharao“ originalno djelo jer bi baš bilo glupo da je djelo na koje „vene režu“ hiljade Bosanaca kopija.
Ili možda i mogu? U zemlji u kojoj je i himna optužena za plagijat sve je moguće. A posebna priča je to što niko živ od ljudi koji bi trebali reagovati nije iznio svoj stav – je li himna original i da li je samo slučajno njena melodija ista kao ona u „Animal House“? I da li ima neke simbolike u tome što je u pitanju baš taj „Animal House“?
Kako god, izgleda da nam je sve lažno. „Regina“ kaže da „Bistra voda“ nije kopija nego original, a meni je u svoj toj priči najsimpatičniji detalj da je autor pjesme „Oltar“ na koju Reginina voda liči Mlađan Dinkić – ministar finansija Srbije. Možda ne bi bilo loše da se naš premijer Branković okuša u pisanju pjesama i iduće godine kandiduje za Eurosong? Ako bi uspio u tome bar bi otkrio da nešto zna raditi – kad već ne zna voditi Federaciju nikud osim u propast.
