Ja sam valjda original

Nakon što napisah dva ogroooomna maila u kojima sam potrošila svu inspiraciju za pisanje ostadoh zatečena činjenicom da mi fali tekst za blog. Eeeee, ali srećom, imam i svoju “Cyber seharu” u kojoj uvijek ima tekstova koje mogu obajviti a bez da se postidim. To je u principu sve pisano u periodu od 2005. do 2007. godine, i uvijek mi je drago kad vidim koliko su mi neka razmišljanja ostala ista.

Tako je i sa ovim tekstom:

Voljela bih biti malo mudrija. Ne govoriti uvijek sve, bar ne onima u koje nisam sigurna da mi žele dobro ili da znaju šta je to DOBRO za mene, sakriti onaj najtanji dio sebe, prećutati bar nešto, imati TAJNU, bar prividno biti zagonetna jer zagonetne stvari su zanimljive same po sebi.

Voljela bih da već jednom shvatim da postoje i ljudi koji su proračunati. Oni koji su u stanju svašta uraditi zbog nekog svog cilja ili hira. I da ih mogu prepoznati bar. Bilo bi jednostavnije i lakše.

Voljela bih da već jednom zapamtim onu “što si finiji – to si jeftiniji” i da se počnem ponašati u skladu sa tom tako istinitom izrekom.

Voljela bih ugraditi na sebe prekidač za emocije koji bih mogla stisnuti kad postane preteško i isključiti ih kad postanu bolne.

Voljela bih postati bar malo proračunata i lukava, k’o lija možda, ili bar kao ovi današnji “mudraci” koji uvijek dobiju ono što “požele”.

Voljela bih ugraditi u sebe i onaj blagoteleći pogled glupavog ženskog stvorenja – onaj pomoću kojeg sve “one” dobiju čak i zvijezde sa neba (mada nekad i vide zvijezde).

Voljela bih postati i ja “malo” zavodnica – da mogu baciti mrežu i “upecati” nekog…hmm.

Voljela bih.

Ali – koliko bih onda dvojnica imala?!