Dok sam bila mala govorili su mi da ću biti sudija. Kao i svako radoznalo dijete postavljala sam hiljadu pitanja i baka koja me čuvala je jednom rekla: „Kako je pametna, biće ona sudija kad poraste“. To zanimanje je palo u vodu kad sam prvi put gledala fudbalsku utakmicu i pitala mamu: „A hoću li ja biti onaj sudija u crnom?“
Nakon što je propala moja fudbalsko-pravna karijera naučila sam čitati i postala opčinjena trafikama. Mogućnost da na jednom mjestu čovjek bude okružen tolikom količinom pisane riječi mi je djelovala zanimljivije od bilo kakvog Disneylanda. I mada nisam završila kao radnica u trafici i danas mnogo više vremena mogu provesti u knjižari nego u bilo kakvoj drugoj kupovini. Potrošiti vrijeme na čitanje mi je i dalje najbolje provedeno vrijeme, a u vremenima kakva na ovim prostorima vladaju zadnjih godina ipak češće čitam novine i časopise nego knjige.
Sav ovaj uvod sam napravila da bih napisala nekoliko riječi o magazinu koji zadnjih godina od mene uvijek dobija najvišu ocjenu. Radi se o magazinu „Start“ koji izlazi svakih 15 dana, i koji u svakom broju donese najmanje jedan tekst koji vrijedi više nego neke druge kompletne novine.
Elem, u ovom zadnjem broju „Start“ je radio intervju sa mojim profesorom Nikolom Grabovcem. Neki ga se sjećaju iz perioda kad se nešto malo bavio politikom, pa kad je pokazao da zna raditi taj posao Visoki predstavnik mu je zabranio da radi (ne znam ko je tad bio Visoki). Kod profesora Grabovca sam slušala predavanja prije nekih 8 do 9 godina, i sjećam se da nam je tada govorio neke stvari koje su se, na žalost, pokazale istinite. Zbog toga se i nakon ovog intervjua osjećam prazno i ljutito u isto vrijeme – znam da je u pravu i znam da u ovoj državi postoje ljudi koji bi nas za kratko vrijeme mogli izvesti na pravi put, a istovremeno znam da od svega toga neće biti ništa jer ljudi koji vode ovu državu jednostavno nemaju pojma o onom što bi trebali raditi. Neću vam prepričavati intervju, koga zanima vrlo lako može pronaći „Start“ i pročitati sve što ovaj pametni čovjek govori. Osim profesora Grabovca u ovom broju ima i detaljan članak o izgradnji Termoelektrane u Zenici koji je meni lično otvorio i neke nove poglede na kompletan slučaj.
Za one koji ipak Zenicu stavljaju ispred svega ne mogu da ne spomenem da je u tim novinama zamjenik glavnog urednika Zeničanin Selvedin Avdić. Ako ćemo iskreno, zbog njegovog teksta o Gojku i njegovoj jagnjetini koji je pisao prije nekoliko godina sam i postala vjerni čitalac ovog magazina i nisu me nikad razočarali. A ako vam je i ovo malo, onda morate znati da je jedan od fotografa koji rade za „Start“ takođe Zeničanin – Haris Čalkić. Njegove fotografije možete pogledati na sljedećem linku koji toplo preporučujem svima.
Haris Čalkić – online portfolio
