Tuesday, August 4th, 2009 at 12:04 am
Visited 535 times, 1 so far today
Ne sviđa mi se ova stvarnost
Večeras sam prilično prazne glave, već sat vremena piljim u ekran i puštam da mi misli lutaju. Večeras su mi te iste misli prebrze, skaču sa teme na temu, sa slike na sliku, nikako da se zaustave na nečem malo duže, da mi daju vremena da ih razvrstam i rasporedim. Ne znam čak ni da li je sva ta zbrka u glavi nastala zbog toga što sam nakon deset dana buđenja u 9 ustala u pola 7, a naravno da sam legla tek oko 2 ujutro. Ili je možda zbog toga što sam danas radila čitav dan i skuhala se? I uz sve to sam imala par posjeta od strane prijatelja koji su mi za kratko vrijeme „istresli“ hrpu informacija da bi nadoknadili svo vrijeme u kojem se nismo vidjeli? Ne znam, biće da sam se i preforsirala sa čitanjem, konačno zaklopih i zadnji list „Sumrak sage“, oduzeo mi je dosta sna ali mi je bar bilo zanimljivo odlutati u neki nestvaran svijet. Podsjetilo me to i na situaciju kad sam se kod tetke dokopala knjige bajki i pročitala ih u komadu bez obzira što sam skoro sve bajke već znala. Knjiga je kupljena djevojčicama koje imaju tri godine, ja imam malo više ali sam i pored toga uživala.
Kad dopustim da mi do mozga dopre neka informacija iz stvarnog života obično to ne bude ništa lijepo. Tako mi kažu da je koncert „Dubioza kolektiva“ u Krupi kod Banjaluke prekinuo kamen koji je pogodio jednog člana grupe. Moje prvo pitanje je bilo: „Kojeg člana?“ „Dobro je, nije ni jedan od ove naše dvojice“, pomislila sam i na momenat se postidjela svojih glasno izgovorenih riječi. Ma, u suštini, zašto da se stidim? Žao mi je što je uopšte došlo do toga, ali eto priznajem da mi je drago što je kamen promašio Adisa i Almira. A idiote koji dođu na koncert grupe poput „Dubioze“ i onda ih iznervira nešto što oni kažu ne bih ni spominjala. Šta li su očekivali i zašto li su uopšte došli?
Kamenje je letilo i u subotu u Zenici. Tradicija postaju ganjanja i kamenjanja policije od strane nekih koji se kriju iza imena navijača „Čelika“. Tradicija je i to da se takve stvari dešavaju kad dolaze Sarajlije. Kako je krenulo izgleda da će i „dobra“ igra naših fudbalera/nogometaša postati tradicija.
A ja sve više razmišljam kako je kamen postao često korišteno oružje u raznim okršajima. Nakon bombi, pištolja i noževa skoro da se radujem ovom „kamenom dobu“. Može čak biti i korisno, dok omladina uvježba kako pogoditi cilj možda iskrsne i neki novi talenat koji će nekad u budućnosti bacati kuglu ili koplje na atletskom stadionu.
Pričala sam danas sa prijateljem o Mostaru. Nisam često posjećivala ovaj grad ali sam imala uvijek fino mišljenje o njemu. I sjećam se da sam onog dana kad je srušen stari most plakala kao malo dijete. Nakon rata uglavnom slušam priče o podijeljenom gradu i gledam izvještaje o tučama nakon utakmica raznih reprezentacija. Valjda sam mislila da je i tu propaganda na snazi ili uopšte nisam mislila, uglavnom sam danas pitala nešto što mi se već odavno mota po glavi. Pitala sam na čijoj se strani nalazi most, i kad sam dobila odgovor da je na istočnoj normalno je uslijedilo pitanje „da li to znači da najveći broj stanovništva sa zapadne strane ne dolazi na most“. Kaže – znači. I nakon toga sam ja ostala bez teksta. Ne znam zašto me taj odgovor iznenadio toliko, ali nikako u svojoj glavi ne mogu posložiti to da neko živi u gradu koji se zove Mostar i da ne ide do tog starog mosta. Možda je to ipak moj prijatelj preuveličao?
A možda sam ipak ja naivna budala koja ima totalno iskrivljen pogled na sve? Možda je glupo što sam odmah pomislila na to kako nema teorije da bi neki stanovnik Pariza onu željeznu grdosiju mogao tek tako izbrisati iz svoje glave iz bilo kojeg razloga. Ili da bi neki stanovnik Londona zaboravio na Big Ben. Pa Mostar je bio jedini grad u ovoj državi koji je imao nešto tako jasno prepoznatljivo u (usudim se reći) čitavom svijetu! Umjesto toga postaće prepoznatljiv po podijeljenosti i po onima koji su uspjeli da od takvog grada i tako dobrih ljudi naprave nekakvu kvazi tvorevinu u kojoj je sve dovedeno do apsurda.
Je li vam sad jasnije zašto sve češće čitam bajke? Pored bajki koje mi stalno serviraju na TV-u i u novinama, pored svih onih nemani i čudovišta u parlamentima i vladama, krvopija koje sjede na ministarskim mjestima ja ipak biram one prave bajke koje najčešće imaju sretan kraj. Baš onakav kakav ne vidim da nam pišu ovi koji nas vode a koji su u suštini naša slika i prilika jer – mi smo ih doveli tu gdje jesu.
Slični postovi
Written by: Cyber Bosanka
Filed Under: Zenica i BiH
Tags: Bosna i Hercegovina, mane života u BiH, zenički problemi, život u Zenici
Trackback URL: http://www.bosanka.net/ne-svida-mi-se-ova-stvarnost/trackback/
Renata
August 4, 2009 at 9:47 am
Prijatelj nije preuvelicao, na žalost to je tako ili bar tako nekako…nisam ni ja bila zadnjih par godina, al sumnjam da se od tada sta promijenilo na zapadnoj strani…
Cyber Bosanka
August 4, 2009 at 11:03 am
@Renata: meni je to fuj
( i zalosno
Deda
August 4, 2009 at 12:08 pm
I ja sam plako kao malo dete kad je srusen most u Mostaru.
Pre neki dan sam procitao kako je koncert Zdravka COlica uspeo da na jednom mestu okupi sve stanovnike Mostara, sa svih strana… Drago me je zbog toga i radujem se kad cujem takve vesti…
dzen
August 4, 2009 at 2:08 pm
Imam prijatelja kojem je zanimanje čitalac (čitač) bajki. Djeci, a bogami i odraslima čita bajke u jednom klubu.
Razumijem te potpuno jer i ja volim bajke i priznajem, čitam ih a i gledam (one lijepe crtane, bajkaste filmove)…Pa zašto je Harry Potter tako popularan? Realnost je ružna i apsurdna pa je dobrodošao povremeni bijeg u bajku…
Ne znam kako bi komentirala podjelu ljudi,gradova,ulica…Šta bi rekli Mostarci na anketno pitanje: A čiji je most?
pozz
Cyber Bosanka
August 4, 2009 at 7:52 pm
@Deda: radujem se i ja, ali to je izgleda jos uvijek rijedak slucaj
)) i da, i mene zanima kakav bi bio odgovor na takvo pitanje…
@dzen: joj, i ja volim crtane
Kerim
August 5, 2009 at 7:12 pm
Cuj ciji je most? Pa nash valjda
) To ti je postala jedna od normalnih poshtapalica nakon rata. Jel nash? Sta li to znaci? I kakve veze ima ciji je ako se ide po onoj vjersko-nacionalnoj pripadnosti? Pa po Zenici je najnormalnija slika 30 auta u koloni, svatovi, hercegbosanska zastava na svakom drugom visi. Cija je? Garant je nasha. Da nije odmah bi odnekud doletio onaj Hanin kamen. Sami smo sebi dozvolili da nas glupi Ameri ovako razvrstaju. Ko god misli da je Tito kriv sto smo se uopste i spajali, nek malo uzme knjige istorije i procita ih, mada me ni to ne zanima, ja ljude dijelim na muskarce i zene, i samo me to interesuje. Kad vidim zenu da pitam.. cija je? 
)
Cyber Bosanka
August 5, 2009 at 9:39 pm
@Kerim: ja nemam nista protiv da most bude moj
)
Mediha
August 5, 2009 at 9:59 pm
Hahahaha…i sta kazu,Kerime: Nasa je,nasa je
Ja joj rekla: Ma ne znam,ne pita ni on ove sto zive u brakovima kad ce se vec jednom razvesti.
Naumpalo mi je kako je jedna komsinica mom neozenjenom bratu jednom poslije rata rekla:
Iz svoje baste beri cvijet! A on njoj: Pa moram iz svoje baste teta M…., jer su takvi kao Vi sve drugo cvijece rastjerali, sta cu to drugo ubrati ovdje.
Od tada se nije usudila nikad vise da ga “intimno” zagrebe, samo je mene jednom pitala hoce li se vec jednom ozeniti
Ne znam kako je danas zivjeti u Mostaru, ali pored svega sto nas je snaslo,sretna sam da mi u Zenici nemamo istocnu i zapadnu stranu. Grozim se tih podjela! Jedva sam se navikla na pojam bivse Jugoslavije, novih susjeda i pokazivanja pasosa svakom uhljupu na nekih 100 novih granica. Zamisli jos imati u jednom gradu svoju i njihovu stranu…katastrofa!
ZI
August 6, 2009 at 12:51 am
@Kerim. Stoljechima smo se gadjali kamenjenjima,a ti se uhvatio tih glupi amera.Opet ista prica.Vrtis se u krug,covjeche
dzen
August 6, 2009 at 6:34 am
Ne znam, ko je autor ovog lijepog teksta ali imam ga sačuvanog iz “onih” vremena:
Tako lijep i tako star most nikada više ne možemo napraviti. Ali možemo i moramo, kad se ludilo stiša, luđacima navuci odgovarajuće košulje skrojene od nacionalističkih zastava, a stvarnim vlasnicima Mostara, građanima, vratiti zlatne ključeve, Mostu podići spomenik. Spomenik koji će svojom dobrotom, vitkošću i dostojanstvom biti potpuno nalik onom kome se podiže. Ozidati ga od bijela tesana kamena zvanog tenelija, kao sonet nad vodom. Starom mostu kao znak ljubavi, zahvalnosti i vječnog sjećanja, a ljudima i neljudima kao opomenu, valja podići mlad most. Da ga probuđena svijest čovječanstva čuva dok odraste, ojača, ali i kroz čitav zivot kasniji. Pa i kad ostari. Naročito kad ostari. Tako će vjerujem i biti najpravednije.
Kerim
August 6, 2009 at 12:25 pm
@ZI – mozda me nisi skontao, ili jednostavno ne kontas americku strategiju. Ljudi su se uhvatili onoga cime ce nas najlakse kontrolirati. U pravu si da se stoljecima kamenujemo, ali stoljecima iz istih pobuda i ljudi su to i iskoristili. A to da se ja vrtim u krug….jbg objasni mi ti kako da se pokrenem prema naprijed? Godinama vec pokusavam, neki kazu treba ti skola da napredujes, neki kazu treba ti truda da napredujes…ja im kazem da mi treba para i stele da napredujem, a oni meni ko i ti – vrtis se u krug. Ovaj posljeratni sistem pojedincima odgovara, ja se, kao i mnogo drugih, moram vrtiti u krug jer nemam vjetra da mi puhne u leđa
Ako se ti, pak, kreces prema naprijed, svaka cast. Zelim ti u zivotu sve najbolje i da se stalno kreces prema naprijed. Meni jos uvijek ostaje da kruzim u mjestu pokusavajuci pronaci nacin da se zaletim…pa bilo unaprijed, bilo unazad, samo da se maknem s mjesta. I jos jednom, ako imas neki dobar savjet da se pokrenem…pomozi. (nemoj misliti da je ova porukica sarkasticna, iskreno sam je napisao i volim svaki dobar i pametan savjet, pozzz)