Zanimljivo mi je posmatrati odnos ljudi prema njihovoj vlastitoj djeci.
Zanimljivo?
Onako, čisto iz dosade ili radoznalosti, ne provodim nikakvo istraživanje niti eksperiment. Jednostavno me tom posmatranju privukao odnos današnjih “modernih” roditelja prema djeci, a koji se opet nekako totalno razlikuje od onog kako ja zamišljam da bi trebao biti i kakav je u velikom broju bio ranije.
Po kakvom li se sistemu ili ključu “dodjeljuju” djeca neće mi nikad biti jasno. Mahom ih zapadaju roditelji koji nekako baš i nisu svjesni uloge u kojoj odjednom nastupaju i sve mi se češće čini da bi bili sretniji i zadovoljniji da mogu negdje dijete iznajmiti za pokazivanje u šetnji, a poslije tog pokazivanja da ga vrate negdje gdje bi neko brinuo o tome kako od tog malog bića napraviti čovjeka.
Mala djeca su mali ljudi. Od prvog dana života to su mali ljudi. Nije to životinja koja maše repom kad je sita i zadovoljna. Nije to Tamagotchi kojeg nahraniš i ostaviš dok ponovo ne zapišti. To su budući doktori, učitelji, profesorice, sportistkinje…ljudi koji će naslijediti ovaj svijet i pokušati od njega napraviti neko bolje mjesto za život. A kako će im to poći za rukom kad ih njihovi roditelji tretiraju kao zabavu za ubijanje slobodnog vremena?
Žao mi ih je. Tih malih bića, nevinih. Svi pričaju kako su današnja djeca gora od one djece ranije. A nisu, samo su roditelji malo gori. Da malo! Nije moja mala komšinica kriva što sa skoro tri godine još uvijek nosi pelene. Kriva je njena mama koja ne pokušava da je nauči da koristi ono što se glupo zove (tuta). Njena mama kojoj ne smeta što je djetetu vruće. Jer, mami je lakše par puta dnevno zamijeniti pelenu i ne razmišljati ni o čemu. Osim o tome gdje će i sa kim otići na kafu. Njena kćerka uglavnom savršeno poznaje sve kafane u gradu, ali zato ne zna kako je trčati po livadi i igrati se u pijesku.
Pijesak? Ko bi to prao?!
Eto…priznajem, malo se iznerviram kad god vidim primjer “finog” vaspitanja djece. Čast izuzecima, i takve viđam. Činjenica – rijetko.
13 comments
Ja says:
Jul 17, 2009
…briljantan post!Little people?..,upravo tako;citav svoj zivot ce biti mali,nedoreceni pa cak i zloconci,ubice upravo zbog svega toga o cem upises!Ne rada se katolicko,muslimasko,jevrejsko,monstruozno dijete..,on opostane to;tudom voljom a nikako svojom vlastitom!!!!!!!!
Pozdrv od tvog druga…
Eli says:
Jul 17, 2009
Slazem se s tobom.Zaista je zalosno kada vidim roditelje pogotovo u Njemackoj koji kazu: ” idi sine upali pc ili upali tv pusti me da odmorim”.
Moj sin ima 14 godina i od Ponedjeljka do Petka nema PC , na Tv-u ima svoju seriju koju prati svaki dan i to je sve.Radije igram s njima ne ljuti se covjece , Dr.Biber i mnoge druge igrice koje su zanimljivije od samog kompjutera ili tv-a.Mnoge su me moje prijateljice kritikovale kao u smislu , pusti dijete nije on vise mali. Mozda i grijesim ali sve dok budem osjecala da cinim pravu stvar necu se mijenjati i uzivat cu sa svojom djecom igrajuci se ne ljuti se covjece ili voziti bicikl.
P.S Bit ces ti dobra mama Hana
.
Adela says:
Jul 17, 2009
citash mi misli…..ja sam nedavno bila na baby shower…ili ti babine prije poroda kod nashi ljudi…nisma mogla izdrzati vishe od pola sata jer niko ne pushi noramlno u kuci radi trudnice i svi razgledaju stvarcice kupljene i samo cujes aaawwww, ooohhhh..cuteee… ali eto to je nevazno jer vjerovatno uzbudenje oko nove bebe je razlog za te uzdahe….i sto je poenta mojg replay… tu je bila i curica kojoj je 5 godina i koja je sigurno teza od mene..visinu necu spominjati jer mene nije tesko prerasti. imala je cuclu u ustima, pelenu i na sve to je tepala pola nash pola engleski dok je sjedila mami u krilu…….nemam djece, pa nesmijem puno ni pricati…ali ljudi jeste vi normalni??? neki se brane i kazu pa eto nista im ne zabranjuju..nek djete samo sebe nade i samo odluci???? ili nema sipke to je zlostavljane djece????….what a fu@#$???
Nadam se samo da Bog ili taneka nafaka ce ih izvesti na pravi put kad odrastu jer danashnji roditelji hhmmm…stvarno nemam rijeci!!!!
Miro Vinduska says:
Jul 17, 2009
Dobar post i komentari.Svi koji nisu imali vremena za svoju djecu vidjece sta su sve propustili kad dobiju unucad.Iako mislim da ne pripadam toj kritikovanoj grupi,zalim sto sam jos toliko toga mogao da se na uzivam.Dok se igram sa unucicima i pokusavam da dokucim sta se odigrava u tim malim glavicama,pomislim dali sam toliko strpljenja imao sa svojom djecom,nisam svakako,i zao mi je zbog toga.To ne mogu vratiti ali im mozda sad pruzam vise ljubavi sad kad su odrasle.
Buduci roditelji djeca uce od vas,druzite se snjima i rezultat nece izostati.
Kerim says:
Jul 17, 2009
nadam se da nisam medju ovima sto “fino” vaspitaju djecu
ma znaš šta Hana, nemam komentar za ovaj post. Nemam, jer to ne bi bio komentar nego re. post. Ali dovoljna je ona tvoja: “Po kakvom li se ključu…” e to se i ja vazda pitam.
Mediha says:
Jul 17, 2009
Kao malo starija generacija mogu reci da nema sablona za odgoj djeteta.Vrijeme prolazi brzo,posebno nama koji smo djecu dobili mladi i morali se snaci i roditeljski i egzistencijalno i moralno…Bilo je ne dana,nego godina u odrastanju moje kcerke,gdje je veliki dio vremena provodila sama,a roditelji su trcali s posla i na posao,obezbjedjujuci “pravo na normalan zivot”.Nismo gradili kuce i vile,nismo vozili bijesna auta…samo smo radili da bi napokon opet normalno zivjeli.Svi koji su prezivjeli rat,postali izbjeglice ili dijaspora,znace o cemu pricam.I taj period su nam “platila” djeca.
Cesto mi prolazi to vrijeme kroz glavu:prvo ono prije rata kada sam poslije posla djetetu bila konj za jahanje (teta Stela u obdanistu se nije dala jahati,hahaha) i kad sam uzivala u svakom trenutku njenog odrastanja i divila se svakoj njenoj gluposti,kad sam je satima gledala kako spava ili kako se budi s osmijehom,jer nista ljepse na svijetu nisam niti vidjela,niti dozivjela,a onda ono drugo vrijeme:kad sam je ostavljala samu,s navijenim satom za budjenje u pola osam,pripremljenim stvarima za skolu…i istim takvim suhoparnim vracanjem iz skole u prazan stan…jer je mama morala raditi da se sve to plati.
Odjednom,ispred mame stoji djevojka…I sad je cesto gledam kako spava i pitam se sta sam mogla uraditi drugacije,da mi ne naraste tako brzo:).
Prije nekoliko godina sam joj rekla da mi je strasno zao sto sam vrlo cesto imala malo vremena za nju,ali ono koje sam imala bilo je uvijek njeno i vrlo intenzivno.
Moja kcerka me pogledala i rekla:Cudno,ja imam osjecaj da ste i ti i tata kao ljepilo visili na meni i da je za mene uvijek bilo previse vremena,a za vas dvoje licno…mnogo manje.
Onda sam se ja zamislila…..:)))
Zavrsicu sa recenicom jednog starijeg gospodina,prijatelja jos mojih roditelja koji mi je prije nekih 5 godina rekao:Odvadi,Mediha…nije svaka dobra majka-dobra majka.
I tu sam se zamislila.
A,djeca…vaspitana ili nevaspitana,neka su ziva i zdrava svojim roditeljima.Svi imaju svoje mjesto pod suncem.
Poz.
admin says:
Jul 17, 2009
@Ja (mom drugu): hvala
upravo tako
@Eli: i ne trebas se mijenjati. tvoj sin ceimati pregrst lijepih sjecanja na djetinjstvo. i hvala, u svakom slucaju cu se truditi da budem
@Adela: zalosno je sto najmanja sitnica iz djetinjstva zna stvarati ogromno opterecenje u zivotu. zao mi je te djece
@Miro: sigurna sam da su one svakako dobile mnogo ljubavi i dok su bile male
@Kerim: ti spadas u one sto stvarno fino vaspitaju djecu, Jenna je sretna sto ima takve roditelje
@Mediha: poznavajuci te, mislim da je istina ono sto tvoja cerka kaze
ceca says:
Jul 17, 2009
Moje kćerke su dosta rano krenule u obdanište (jedna sa 18, a druga sa 14 mjeseci) i taj početak je više istraumirao mene nego njih. Od tada me (baš kao i Medihu) počeo proganjati osjećaj krivice da ne provodim dovoljno vremena sa njima.
Priznajem radi mojih princeza sam pomalo zanemarila kolegice i izlaske na kafu, ali sada kad je starija u teen godinama, a mlađa se približava pubertetu vidim da su samostalne i da ću brzo doći u situaciju da im moje društvo i nije prijeko potrebno. Zato kradem svaki trenutak da ih još malo zadržim za sebe.
A za one kojima je lakše da dijete sa tri godine nosi pelene, nego da ih uče da idu na (ono glupavo) tutu ili nošu, njima bi na ovim pasjim vrućinama stavila pelene i pustila da 4-5 sati obave sve ono šta se inače obavlja pelenama. Valjda bi im tada nešto došlo iz d… u glavu. poz c
Cyber Bosanka says:
Jul 19, 2009
@ceca: vjeruj da je i meni padala na pamet ista metoda
dzana says:
Jul 20, 2009
tu si totalno u pravu .. a najbolje je kad vidis da je Mama i tata dotjerana ko .. dijete sve u nekim markicama a slinavo .. u biti jos veci problem je nedostatak komunikacije , niko se vise ne trudi da djete nauci pravilima kao sto je da se nesto starijem kaze Vi , da se zahvali ,ili ne daj boze ustane u autobusu .. vazno je da mu uvale mobitel u ruke …i da ih ono pusti na miru
Cyber Bosanka says:
Jul 20, 2009
@dzana: zato sam i rekla da bi ih trebali moci iznajmiti na par sati. tako bi manje stete napravili
KeRiDa says:
Aug 27, 2009
jako mi se svidjaju tvoji tekstovi, i trudim se da ih citam redovno.bila sam na godisnjem, pa rekoh da nadoknadim propusteno.upravo iz tog razloga ovo “kasno” javljanje.
citajuci ovaj tekst prepoznala sam sebe u njemu, ali sebe prije nego cu postati majka.i meni je bilo neshvatljivo da trogodisnje dijete ima pelene, da (s obzirom da pripadam “dijaspori”) dijete slabo govori i jedan i drugi jezik…mozda sam se nekada i narugala, pa mi se vratilo…eh sad imam (uskoro) trogodisnje dijete koje i na sam spomen tute ili wc solje vristi, place, jeca…jos uvijek nije spreman.sta da mu radim??da ga na silu drzim na solji ili na tuti?probala i to, pa on radije nuzdu ni ne obavi, pa zakoci, pa nece ni po tri dana.
kuci se trudimo da govorimo iskljucivo bosanski.cisto da ga nauci (koliko-toliko) pravilno, a u obdanistu, u koje ide 2x sedmicno, uci ovaj “drugi”jezik…zbunjen je, pa nece da govori ni jedan.a i ako kaze nesto, na bilo kojem od ova dva jezika, kaze tepajuci.
mozda su ovi roditelji koji se se vec javili imali srece sa svojom djecom, pa im je sve islo olako, ali ima i djece koja jednostavno nece (na tutu, da govore…).mislim da ste ipak “malo|”preostro osudili roditelje.ipak nije sve do njih.ima tu i dosta genetike.moj sin je prohodao sa 10 mjeseci.ocekivano, i ja sam prohodala sa 9 i suprug sa 8,5.mozda su i kasnjenja sa tutom i slicne stvari, jednostavno genetika, a ne iskljucivo greska u odgoju.
nego hana pazi da ne bude – rugala se ruga.
Cyber Bosanka says:
Aug 27, 2009
@KeRiDa: slazem se sa tobom da svakako niko od nas ne moze biti siguran u to sta ga ceka. ali sto se tice slucaja koji me naveo na ovakvo razmisljanje mislim da mogu garantovati da se radi o losem odgoju. djevojcica je prepametna i desavalo se da skoro savlada “tehniku” tute i da onda mama to sve pobrka zbog toga sto joj je napornoda planira njen odlazak na WC ili da u gradu trazi gdje ce je odvesti. nazalost.