Prije ne znam tačno koliko dana na televiziji OBN sam gledala „Telering“, emisiju koju vodi (a pretpostavljam i uređuje) Mato Đaković. Radio je intervju sa jednim od najkontraverznijih umjetnika sa ovih prostora – Emirom Kusturicom. Otišao je Mato kod Emira u goste, ispričao se sa njim i sve to nama prezentirao u vidu jednog zanimljivog intervjua. Lično sam mislila da će nakon toga biti mnogo reakcija u javnosti jer je opštepoznata stvar da sve što uradi ili izgovori Kusturica izazove veliku pažnju, međutim srela sam se sa tek nekoliko rečenica u jednom pisanom magazinu.
Ja sam odgledala kompletan intervju i iskreno rečeno u samom režiseru nisam našla ništa toliko kontraverzno. Čak i oni koji mu zamjeraju svašta nešto se slažu da je to jedan veliki umjetnik i ja ga posmatram na taj način. Isto tako moram priznati da se sa najvećim dijelom njegovih izjava i sama slažem, posebno razumijem njegovu fascinaciju likom i djelom Ive Andrića. Dotakao se Mato i Kustinih „spornih“ trenutaka, od stava prema Miloševiću, izbjegavanju i ignorisanju Sarajeva, promjeni vlastitog imena, odnosa prema politici, ratnim zločinima, Evropskoj uniji i ostalog. Na sve je Emir imao svoja objašnjenja koja neko može posmatrati na različite načine ali prije svega treba imati na umu da su to njegova mišljenja i njegovi stavovi. I koliko god bilo ko tvrdio suprotno, ona nemaju skoro nikakav uticaj na život bilo koga drugog osim njega samog.
Zašto ja sve ovo uopšte spominjem? Zato što sam danas pročitala da je Aleksandar Stanković bio kod istog Kusturice kojeg je uspio iznervirati toliko da je domaćin Emir otjerao kompletnu ekipu HTV-a kojoj je takođe zaplijenio do tada snimljeni materijal – čitavih 22 minuta. Već vidim kako „javnost“ na sav glas urla „Eto, takav je uvijek bio Kusturica, divljak, bezobrazan…“ Nemam neku posebnu želju ni potrebu da zauzimam kontra stav ali ovaj put moram reći – takav je uvijek bio Stanković, samo što nije često imao tako „teške“ sagovornike kao što je Kusta.
Lično uopšte ne volim voditelje poput Stankovića, mada često pogledam intervjue koje on radi ako me zanima gost kojeg intervjuiše. Zašto ga ne volim? Zato što se on u svojim intervjuima postavlja prema gostu poput protivnika u ringu. Shvatam ja potrebu da se napravi zanimljiva i gledana emisija ali ne shvatam zbog čega se on prema najvećem broju svojih gostiju postavlja kao sudac. Skoro da mu u očima mogu pročitati „E sad ću ti ja pokazati!“. I kod njega se uvijek osjeti sa kojim gostima dijeli mišljenje a koje ne voli i koje na neki način želi „pobijediti“.
Imamo mi i u Bosni jednog takvog– Bakira Hadžiomerovića. Zbog njegovih „SENZACIONALNIH“ i „SKANDALOZNIH“ otkrića ja već odavno ne pratim njegov magazin „60 minuta“. I pri tom moram reći da se slažem sa Bakirom u 90% stavova i mišljenja i da redovno pratim sa uživanjem tekstove koje piše. Samo ga na TV-u ne mogu gledati jer i bez njega znam da živim u jednoj „senzacionalno“ korumpiranoj sredini. A on je sa svojim insistiranjem na skandaloznim pričama doveo do toga da se od šume ne vidi drvo – niko više ne reaguje na bilo šta senzacionalno.
Malo sam zakomplikovala ali sam htjela reći da se u ovim slučajevima vjerovatno radi o nedostatku profesionalnosti. Novinari koji rade intervjue u velikoj mjeri zavise od svojih sugovornika. Od toga koga izaberu za intervju pa do toga kako ga urade zavisi i svaki naredni koji će raditi. I čini mi se da samo pravi profesionalci mogu uraditi zanimljivu priču i sa nekim koga ne vole i sa čijim se mišljenjem ne slažu.
Ja na primjer uopšte nemam pojma kakvo mišljenje i stavove ima Mato Đaković jer on sa Kusturicom, Dodikom, Lagumdžijom, Tihićem, Čovićem i Izetbegovićem priča na jednak način – sve ih pušta da završe svoje rečenice, da kažu ono što imaju reći. A nama ispred ekrana ostane da te izjave čujemo i svarimo kako kome odgovara.
Aleksandar Stanković to koliko vidim ne može. On svako malo ima neke sporne situacije i smjela bih se kladiti da nikad ne bi uspio odraditi intervju sa na primjer Osamom Bin Ladenom. Čak i kad bi uspio doći do njega (što je san mnogih novinara) garant bi ga iznervirao toliko da sumnjam da bi ga Osama pustio da se vrati.
A ako ćemo o pravim profesionalcima onda moram reći da bih voljela vidjeti kako intervjue sa nekim „problematičnim“ likovima radi na primjer Goran Milić.
4 comments
Mediha says:
Nov 5, 2009
Napokon si napisala nesto s cim se ne slazem. Vec sam se pocela pitati,jel’ ja to vise nemam misljenje, niti stav, ako mi sve sto napises odgovara:-).Sad znam da imam stav:Ne volim Kusturicu! Da se razumijemo, nisam ga voljela ni prije rata, nikad mi se nije svidjao njegov cinizam i osjecaj za vrijednost. Jednostavno, meni je u njemu nesto pomjereno u nastojanjima da bude atraktivno nedodirljiv.Sjecam se da nije otisao u Cann po nagradu, jer je pomagao prijatelju da postavi parket u stanu. Nije zvucalo iskreno, jer mu je ta nagrada tada kao mladom umjetniku i te kako mnogo znacila.
, M.Djakovic mi je preblag, a Aleksandru Stankovicu sam zahvalna za intervju sa Sidranom,jer mi je upravo iz tog intervju-a, pjesma “Nocna mora”, posluzila kao zavrsna rijec u mom diplomskom radu 
.
Njegov cin konvertiranja mi je potpuno svejedno, ne zamjeram ni Ket Stivensu sto je postao Jusuf Islam. Zaboli me…
Ali, kad su po Sarajevu rokale granate sa brda po ulicama,zgradama, porodilistu,pijaci…Kusturica se dosjetio da otkrije Srbina u sebi i mislim da mu je trenutak otkrica bio pogresan. Zato ga Sarajevo ne voli, a ja ga svakako ne volim od ranije, kao sto sad ne volim njegova objasnjenja. Mislim da i u ovom intervju-u koji je dao Djakovicu prilicno lupeta. George Bush i Tony Blair su zlocinici u Iraku, a “pionir Raso Dabic” je ipak odgovoran za sudbinu mnoge djece u Bosni. Irak mi je daleko i ne trgam se posebno, kao sto je i Iracanima Bosna nepoznanica (ako u nju nisu poslani kao Mungosi), tako da mi pravda za ovog “pionira” vise lezi na srcu.
Nisam kompetentna da dam bilo kakvo misljenje o pomenutim novinarima, jer sam pogledala mozda 20-tak emisija od svih zajedno i naravno ostala na povrsini, pa mogu samo reci da je Bakir najljepsi i ima mu..
Vise ne znam, a i ne moram. Ko da je njima moja ljubav vazna? I meni njihova?!
Meni je samo vazno da se ne udaramo
I vazno mi je da mi ti, Hana i dalje dozvolis da ne volim Kustu, a citam tvoje postove:-).
Veliki pozdrav!
Cyber Bosanka says:
Nov 6, 2009
Hahaha, naravno da nemam nista protiv toga sto ti ne volis Kustu
)) Iskreno, i sama ga ne volim i kako spadam u one mladje koji ga se nesto posebno ne sjecaju od prije rata nisam ga mogla voljeti ni tada. Ja cak ne volim ni njegove filmove jer malih cigana sam se uzivo nagledala i previse i ne patim od toga da ih dodatno gledam na TV-u. Ja sam konkretno taj njegov intervju sa Matom gledala kao neutralac i kao neko ko je bas zelio da cuje “Sta vise taj sporni Kusturica ima da kaze?”. Ono sto sam vidjela mi nije bilo toliko kontraverzno (kako napisah) iz prostog razloga sto sam moguce od njega toliko spominjanog po losem ocekivala vise. U svakom slucaju Mato je to odradio tako da smo intervju uspjeli pogledati, za razliku od Stankovica koji eto ostade bez svojih kaseta. I to mi je zasmetalo jer mi inace kod cika Stankovica smeta ogromna doza prepotentnosti koju ima u sebi. Intervju sa Sidranom je bio OK, ali Stankovic voli Sidrana, to se vidi. Jos je bio bolji sa Dezulovicem jer Stankovic voli Dezulovica (tu ga razumijem u potpunosti). Ali kad nekog ne voli onda je uvijek pitanje kako ce zavrsiti ta prica. E to meni ne mirise na profesionalnost. I koliko god mnogi govorili da je Mato premekan meni vise pase zato sto mislim da je svrha intervjua da sagovornik (a ne protivnik) kaze nesto.
A Bakir moguce izgleda bolje, ima to sto si rekla ali ja puno vise volim citati njegove tekstove. Po meni je to njegova jaca i malo manje istaknuta strana.
Pozdrav i citamo se
))
aleksandra says:
Nov 6, 2009
Niti ga volim, niti ga ne volim.Zivi Kusta svoj zivot, radi kako misli da treba i moze i to je njegov problem.Naravno, od mene se nije ni mogao ocekivati drugaciji komentar, jer sam i u prethodnim komentarima pokusala da ostavim utisak osobe koja se ne zamara glupostima, zivotima drugih ljudi…Ja bolan vjerujem u rad, ,ljubav, porodicu, prijatelje, dobre ljude i u svakom zlu trazim barem mrvicu dobra.Sta cu, lakse mi tako.
Elem, cula sam za taj famozni intervju, brujalil mediji, ali ja ne znam o cemu se radilo.Potrudicu se da saznam…OBECAVAM!!!
Ali sta me navelo da na ovu temu ostavim komentar?E ovako….
Prosle zime odemo moja porodica i ja na Zlatibor i posjetimo Emirov “Mecavnik” ili Kustengrad).Ja sam bila opcinjena prvo izgledom svega toga, zatim muzikom, koja je mogla da se cuje, dok smo setali i koja me je natjerala da zaplacem, ali od ljepote, srece, ma nemam pojma, nevjerovatan osjecaj, zaista.Ima tu toliko toga da se vidi…drvene kucice fantasticno oslikane, nevjerovatni rucni radovi, zlatiborska domaca hrana, biblioteka, bioskop…ali muzika, koja se svo vrijeme cuje tiho, ali dovoljno jako da te ponese…nemam rijeci.Eto za ovo odajem Kusturici priznanje…za nezaboravan dan i neopisive emocije, koje sam osjetila.
Adela says:
Nov 6, 2009
ok ..nisam se dugo javila ali da znash da i dalje redovno citam uz jutarnju kaficu..samo nekad nemam sta da dodam ili nemam vremena…al eto danas bi mogla malo…iskreno sto se Emira tiche ne samo da bi bila “sudija” da ga intervjuishem nego mi je toliko nebitan da ga Nikad ni nebi intervjuisala. sta imash pametno cuti od covjeka koji svojevoljno odbacuje velik dio svoga JA i samim tim stavom tjera mene i meni slichne da imi svojevoljno odbacimo onu drugu polovicu njegovog JA-umjetnicku…
…a do tad cu da te citam 
))..i da Mlad Mjesec premijera 20tog 
) po isjechcima izgleda da gori 
))))))))))))))))
A sto se Bakira tiche…..ooooo ne diraj mi Bakira bona hahhahah…ja vjerujem da moze ichi ti na zivce da gledash 60minuta zato sto si dole i da sve to vidish i bez Bakira i da ti samo josh on treba da te podsjecha…ali za nas koji smo daleko Bakir je jedini valjani izvor informacija..koje na zalost trenutno samo razvlache moju odluku o skorom vrachanju u rodnu grudu…
eto toliko od mene.. i da cestitam ti na useljenju i novom zivotu….vidimo se u Decembru ako bog da