Lepa Brena u Sarajevu

• Tweet
• Sharebar

• Tweet

Iskrena da budem, ja ne slušam Lepu Brenu i nisam zbog toga išla na koncert. Išla sam zato što mi se u posljednje vrijeme sviđa uloga „posvuduše“, osobe koja sve voli da provjeri i vidi iz prve ruke. A ovaj koncert je nakon sve one frke koju su Bosanci podigli trebalo pogledati izbliza. Naravno, niko nam pri tome nije garantovao da se neće naći neki zagriženi protivnik njenog lika i djela koji će nam nekim sredstvima natjerati suze na oči, ali baš mi se i nije dalo razmišljati i o svim mogućim posljedicama.

Na ulazu u Zetru su nas kopali više puta. Kolegici su oduzeli dva češlja i policajci joj nisu uspjeli odgovoriti na pitanje da li stvarno misle da ona ima namjeru češljati Lepu Brenu do iznemoglosti . Ostala je i bez parfema koji je srećom bio pri kraju. Ušli smo u dvoranu dva sata ranije i bili smo među rijetkima u civilu, svud okolo su bili uniformisani pripadnici raznih Security organizacija i policije, tako da mislim da su kriminalci u ostalim dijelovima grada Sarajeva zadovoljno trljali ruke.

U svakom slučaju, Zetra se napunila i koncert je uskoro počeo, a publika je bila oduševljena. Ja sam vrlo brzo napustila prve redove zbog toga što sam bila jako umorna, te sam nastavila koncert pratiti iz pozadine, sa dobrim pogledom na binu ali i svu ostalu publiku.

Igrom slučaja, zadnji veliki spektakl kojem sam prisustvovala je bio koncert pop kraljice Madonne u Budvi i nesvjesno su mi se u glavi redala poređenja između tog i ovog događaja. Prvo što sam primijetila je da obe dive imaju 50-ak godina te donijeh odluku da prvom prilikom pogledam na sceni i nekog mlađeg. Takođe im je zajedničko to da su obe zvijezde u „svom šoru“, Madonnin je svijet a Brena pod nogama ima Balkan. I baš na toj konstataciji sam počela uočavati i razlike – između njih dvije i između Balkana i svijeta. Čak mislim da bi neki dobar psiholog na tome mogao napraviti neku naučnu analizu.

Naime, Madonna ima koncert isplaniran do posljednjeg detalja, čak planira i riječi kojima će se obratiti publici. Lepa Brena je više spontana, priča sa publikom i stalo joj je do toga da ostvari kontakt sa ljudima koji su tu. Madonna ne dopušta iskakanja iz šeme i plana, Lepoj Breni nije strano da siđe sa bine i zagrli fanove. Madonna zna u minut koliko joj traje nastup, a pjeva samo one pjesme koje su planirane. Brena bez problema otpjeva sevdalinku koja joj se u tom momentu učini pogodnom, a dužinu koncerta nema tačno određenu. I na kraju, Madonna ne izlazi na bis, nikad, dok je publika čekala da se u Budvi vrati na binu ona je proletjela iznad te iste publike u helikopteru. Brena se vrati i otpjeva još jednu pjesmu bez problema.

Tako nekako izgleda i odnos svijeta i Balkana. U svijetu je sve uređeno, sve se zna, za sve postoje pravila i procedure i zadnje na što se misli su osjećaji – prava su uvijek na prvom mjestu. Na Balkanu je sasvim obrnuto – ne važe pravila i svi se vode po osjećaju. Svi vole pričati, tugovati, radovati se, i to sve po mogućnosti bez nekog pravila. Kao u onoj knjizi „Razum i osjećaji“, svijet je razum a Balkan su osjećaji.

I nakon te moje analize koncert je i završio a ja sam baš tu shvatila zbog čega se našim ljudima teško naviknuti na život vani i zbog čega ih muči nostalgija. Teško je ići iz krajnosti u krajnost, a sredine čini mi se nema nigdje.

Na kraju mogu samo reći da mi je drago da je koncert protekao bez problema, što me samo još jednom uvjerilo u to da se „sve može kad se hoće“.