Listam oglase za prodaju nekretnina po internetu. Svi ekskluzivniji stanovi u opisu imaju „okružen zelenilom, sa puno zelenila, stan u zelenilu“. Čini se da ima nešto bitno u tom zelenilu jer nigdje u oglasu ne stoji – stan okovan betonom.
Idem dalje – piše za Beč da je uzoran ekološki grad – omjer zelenila i betona 50:50 posto. Zelene površine kao pluća grada, prečišćavaju vazduh, uljepšavaju okolinu. Opet nigdje pohvale za beton.
Nemam ništa protiv betona, naprotiv. Bez njega bi nam svima život bio mnogo teži. Međutim, beton je napravio čovjek. Zelenilo, drveće je djelo prirode.
A negdje sam pročitala da čovjek prašta nekad, Bog uvijek a priroda – nikad.
Žao mi je svakog posječenog drveta a lipa mi je omiljeno drvo čiji miris obožavam. Tražila sam i lipu po internetu. Piše da je ljekovita, da se često sadi po parkovima i alejama. Čak piše da je simbol starih slavenskih naroda i da je grijeh posjeći je. Čaj od lipe se između ostalog koristi kod depresivnih stanja jer se vjeruje da lipa uspostavlja srdačan odnos prema svijetu.
Moj grad će uskoro postati totalno ekološki neprihvatljiv. Još malo pa će početi da liči na Černobil, sa izuzetkom radioaktivnog zračenja. Još malo pa će beton prekriti i Kamberovića polje, a ptice će otići u Beč jer tamo ima drveća. Ili u neki drugi grad za koji im ne treba viza. Moj grad će prekriti sivi beton a onda će ga omladina ofarbati bojama i ispisati grafitima da izgleda veselije.
To će odgovarati komunalnom preduzeću jer će vodom i šlaufom moći za čas posla oprati sve ulice i neće morati šišati travu. Pojedinci će sebi zasaditi saksiju trave da ne zaborave kako ona izgleda. Hlad će nam praviti crveni suncobrani Coca Cole, a rijetki će sretnici imati čast da sjede pod zelenim „Heinekenom“ i da osjete kako je to imati zeleni hlad.
A kad za nekoliko godina začujemo neku pjesmu u kojoj se kaže „ko nije drvo razumeo prvo pa tek onda sadio“ pitaćemo se – šta to bješe drvo?
P.S. Post nastao kao blaga reakcija na Jednom su posjekli lipu…
5 comments
ceca says:
Sep 15, 2009
Jedan od svjetlijih primjera ekološke svijesti u Zenici je Regionalna deponija Mošćanica. Koliko Vas zna da takvo nešto postoji, odnosno koliko Vas ima vremena i 5 KM (povratna autobuska karta) da dođe 16 km van grada i vidi kako i zašto trebamo mijenjati ekološku svijest? To mjesto je mali iskorak u borbi za ljepši nam i čišći ”Uzavreli grad”. A što se tiče lipe, pa hajmo narode, uz inat “nekima”, sastati se i na svako posječeno drvo posaditi
10-tak novih, jer ako ništa to naša pokoljenja zaslužuju.poz c
Mediha says:
Sep 15, 2009
Kerim ima na svom photoblogu jednu divnu kolekciju slika o nevremenu u Zenici i posljedicama istog. Tu se vidi kako su pod pritiskom (ne)vremena pukle mnoge “mladice”, nisu izdrzale.Stara istru(h)la lipa je bila simbol vremena, i zivjela je tu, kao i sve staro i iznemoglo. Iznutra vec natru(h)la, ali se “s vana” dobro drzala i jos uvijek je davala koliko je mogla…hladila je i mirisala, docekivala i ispracala. Kao kakva bosanska nana.
Nana lipa nije umrla prirodnom smrcu. Sklonjena je birokratski, kao u nekom nastimanom procesu iz proslih vremena. Ocigledno je nekom mocnijem od nas, jednostavno, zasmetala.
Ne znam mogu li vjerovati “papirologiji” koja uredno tvrdi da lipa vise nije bila podobna…ne znam koliko je jos mogla vegetirati pored nas i ne znam naravno da li je to bilo ispravno.
Ne optuzujem…samo zalim.
Zao mi lipe i mislim o njoj isto da su nam u sred carsije naprasno i iznenada “posjekli” nekog insana. Cudno za sto se sve ljudi u jednoj carsiji mogu vezati.
Dok je lipa zivjela, nisam ni znala da mi nesto znaci. Sad kad je nema, tako bih rado da je ima.
Eto, od juce se mnogo nas bavi lipom…a ona se nece vratiti. Ja cu se veceras dosunjati u carsiju sa sarafcigerom i cekicem i na patrljku cu isklesati: In memoriam, draga lipo.
Ako vam se duze vremena ne budem javila, posjetite me u KPD Zenica:)
Jer: jed je jed, a red je red
I sve po zakonu
tu su paragrafi
pa zagrabi posteno
i za veru i za neveru
Red je red,sve ja to postujem
jer vise bi bilo ubica nego ptica
koje odlecu ka severu.
Ne lomite mi bagrenje…
Pozdrav svima koji zajedno sa mnom ozalise lipu.
Maja says:
Sep 15, 2009
Ko nije drvo razumeo prvo,pa tek onda sadio…taj nije nista uradio
I shvatice kad-tad da ne zna sta je hlad… 
kisss!
aleksandra says:
Sep 16, 2009
Mediha, odusevila si me…i rasplakala…
Ne lomite mi bagrenje
Miro Vinduska says:
Sep 16, 2009
Nekada sam isao na zanat u carsiji,mislim da je tamo sad Sejina cevabdzinica,A javni WC je bio kod grncara gdje se mislim nalazi taj ruzni spomenik.Mi bi segrti vracajuci se iz WC-a krili iza drveta ,koji je bas na tom mjestu bio,da nas majstor ne bi vidio sa prozora kako pusimo.TU je ispred Kaknjine radnje bila i klupa pa su se radnici na pauzi odmarali ili su musterije cekale da im se”spore” zavrsi.Jdne prilike je mislim komradov kamion opalio u drvo pa su ga morali posjeci.Na istom mjestu je Kaknjo posadio drugo a neznam sigurno jeli to ovo isto,ali nije vazno,vazno je da se dio mojih uspomena sad definitivno izbrisao nestankom ovog,jer me nema na sta vise podsjecati.Kad god posjetim Zenicu prvo mi je da ujutro rano prosetam od drvenog mosta bulevarom da obidjem drvo koje sam posadio u jednoj od akcija.Ponosan sam sto sam ucestvovao u toj blagodeti i uzivam posmatrajuci penzionere kako ”cakulaju”u hladovini istih.Mogla si i ti Hana da predjes nekad na ovu stranu Bosne i da osjetis ljepotu te aleje.Trebali bi doticni strucnjaci da malo pogledaju naucne programe na TV,a ne samo folk parade,da vide sta sve ljudi u svijetu cine da spase drvo.Jer puno je lakse izlijeciti nego cekati da drugo naraste.Ako doticni vlasnici imaju problema sa drvecem mogu svoje musterije da zstite postaveci ceradu ispod drveta,i za zadnje grane ga privezati.To sam vidiu u basti jednog restorana u gradu Haseltu u Belgiji.Malo volje i moze se svasta postici.