Wednesday, September 30th, 2009 at 7:58 pm
Visited 906 times, 2 so far today
Kakva vam je stolica?
Juče sasvim slučajno daljinski od TV-a „zaglavi“ na NTV Hayat i to na onoj emisiji o kuhanju. Naravno, radi se o jednoj od milion i petstočetrdesetosam hiljada emisija o kuhanju koje se trenutno emituju na televizijskim stanicama koje imamo u ponudi. Na ovoj je konkretno Arduana Pribinja – Kurić, odnosno u prevodu „žena od Al-Dina“ zajedno sa kuharom pričala o šljivama. Naime, kuhar je napravio šljivopitu a Arduana je negdje pročitala pa napamet naučila sve o voćki zvanoj – šljiva.
Tako je ona ispričala da je šljiva puna onih nekih antioksidansa i da je otprilike jedna šljiva vrijedna kao šaka borovnica. Pa je to još važno zbog finansija jer su borovnice skupe a šljiva je jeftina i ima je svuda. I na kraju je rekla ono najbitnije – šljiva pomaže u borbi protiv zatvora! Ne ovog našeg zeničkog, da je tako u Zenici bi šljiva bila najprodavaniji artikl, nego protiv onog kad se ne može ići u WC.
I tu se ja duboko zamislim. Očito živim u vremenu kad je i tako banalna stvar kao što je vršenje velike nužde postalo problem. Gdje god da se okrenem naletim na reklamu za proizvode koji će nam olakšati obavljanje te velike nužde. I kad sam se već dotakla toga moram reći da se evo mučim da nađem neki prikladan izraz za ovo o čemu pišem a da ne upotrijebim neki od onih koje svi koristimo. Da ga umjesto nužde zovem „kakanje“?
Ne znam kako je u ostalim krajevima svijeta ali mi se čini da mi sa prostora bivše države kolektivno imamo problema sa stolicom. Ili je nemamo ili nam je tvrda. Kljukaju nas šljivama (friškim i sušenim), medom, Donatom, čajevima za čišćenje, slatkom kamilicom, mentom i još kojekakvim travama. Takođe se razvila posebna industrija koja proizvodi jogurte za poboljšanje probave tako da je postala umjetnost pronaći jogurt koji možete piti uz ćevape. Svaki ovaj moderni jogurt u sebi ima nekakvu bakteriju koja izgleda tjera naša crijeva da bolje rade. Možete ih prepoznati tako što na sebi imaju siluetu tijela sa strelicom na stomaku okrenutom prema dole. Ja ih jednostavno zovem „jogurtima za sranje“.
Nekad se desi da imate kontra problem i tad se družite sa velikim količinama banana, čokolade za kuhanje i onom groznom kombinacijom – kafa sa limunom. Meni je najgori onaj dio u kojem se jede riža kuhana na vodi jer rižu volim samo u čokoladi. Ova situacija se očito dešava mnogo rjeđe jer nisam vidjela neku reklamu za proizvode koji zatvaraju.
Kako god okrenem veliki dio života provodimo u traženju idealne tvrdoće i to nam izgleda rijetko polazi za rukom. Ne znam da li je to oduvijek bilo tako ili je u ovoj poplavi viška svih proizvoda i usluga i ta ljudska potreba uzeta kao marketinški trik za bolju prodaju. U svakom slučaju mislim da će se svi složiti u tome da vrlo često naše stanje i raspoloženje zavisi od pomenute potrebe. A nije zgoreg napomenuti i to „da se niko nije usr’o zato što je WC bio daleko nego zato što je kasno krenuo!“
Slični postovi
Written by: Cyber Bosanka
Filed Under: Životne priče
Tags: odnos prema životu
Trackback URL: http://www.bosanka.net/kakva-vam-je-stolica/trackback/
Charolija
September 30, 2009 at 8:14 pm
Hehehe…kad pomenu šljive, setih se, jednom se najedoh suvih šljiva ne znajući čemu najbolje služe.
Ne mogu da opišem šta se to desilo u mom organizmu. Za malo nisam pala u nesvest od ko zna kakvih otrova koji su se pokrenuli. Svanulo mi je. 
Znači definitivno suve šljive, za pročišćavanje organizma.
irre
October 1, 2009 at 8:08 am
negdje sam cuo: “da ljudi seru ko golubovi zivjeli bi najmanje 150 godina”.
a ima i prica o meditaciji posebnog reda budistickih svecenika cini mi se. da bi dosegli najvisi nivo meditacije potrebno je da progutaju dugacki tanki laneni konopac. namacu ga u limunov sok i gutaju danima sve dok ne izadje s druge strane. na taj nacin se onda procisti kompletan probavni trakt i tek tada kada je tijelo potpuno cisto, mogu da postignu taj visoki stepen meditacije.
i na kraju: na zapadu je tretman klistiranja vrlo rasprostranjen. koriste ga obicni ljudi, holivudske zvijezde. negdje sam citao da je i hitler koristio taj tretman.
sve to u cilju prociscavanja organizma, od zaostalih necistoca koje znaju prilicno dugo da se zadrze u organizmu.
aleksandra
October 1, 2009 at 2:32 pm
E,sasava si skroz!!!
Miro Vinduska
October 3, 2009 at 7:13 pm
Kad smo vec kod stolice moze i jedan poslijeratni(partizanski vic)
Dovela hercegovka ”scer” kod doktora i poslije nekoliko standardnih pitanja uslijedi i jedno aktuelno u tekstu.”imate li stolicu pita dr,”a mlada ce kao iz topa”imam kod kuce tronozac”.Ma ne pitam te to nego seres li.Cura se zacrveni i pogleda mater,na sto ce ova”reci,reci ceri to je doktorov hljeb.(za one koje tesko kuze,misli se da dr.na takvim pitanjima platu zaradjuje.Inace stolica je uvijek tvrda, bila kod kuce,u skoli,na poslu a i ona ako ne odeta na vrijeme u WC (preskocite jednu rundu).
dr, pozdrav Miro V
Dzampo
October 4, 2009 at 2:45 pm
Ma bila tvrda ili mekana nikome nije u interesu da ti je normalna. Sve je to postala komercijala, da ti sto vise prodaju kemikalija i otrova. Nikad rafe nisu bile punije kojekakvih suplemenata i dodataka hravi a mi bolesniji(sto sa tvrdo sto sa mekom stolicom, a neko sa trosjedom) Za radoznale mogu opsirnije da procitaju u Knjizi amerikanca Kevina Trudeau “Prirodni lijekovi za koje ONI ne zele da vi znate”-zanimljivo.
Pozdrav Dzampo E.
Miro Vinduska
October 7, 2009 at 12:29 pm
Sefice,ah sto volis sjedit ne mrdas se par dana sa stolice.Ili mozda imas tvrdu pa sjedis na onoj sa rupom.A sad jedan ozbiljan savjet.Jedite ribu iz konzerve i pijte kiseljak pa necete imati problema sa stolicom izuzev sefovske ,snjom uvijek problemi dolaze.To ne znaci svakodnevno ,jednom sedmicno dosta.Ali ako mozete kasikicu meda i gutljaj jogurta svaki dan i problemi nestaju.Uz napomenu da pridate ”velikoj nuzdi uvijek prednost ma kako vam se zurilo.
iz vlastitog iskustva,pozdravi i ne nasjedajte komercijali