Počelo je! Eurosong cirkus je ponovo tu! Biraju se pjesme, analiziraju se izvođači, dogovaraju se glasovi. Ili možda ne? U svakom slučaju, ova manifestacija tradicionalno izaziva veliku pažnju čak i kod onih koji je kao ne prate.
A krenulo je zanimljivo. Slovenci su prvi izabrali pjesmu i odmah uzburkali javnost jer – predstavlja ih Hrvatica! Nakon njih pjesmu su birali u Hrvatskoj i pobijedio je Igor Cukrov, jedan od učesnika u „Operaciji Trijumf“. Pošto sam pratila tu „Operaciju“ znam da Igor ima dobre glasovne mogućnosti, međutim ova pjesma mi zvuči kao da je neko na početku stao na njega i onda on tri minute samo skiči. Valjda je trebalo da predstavi koliko se on dugo može derat’. Šteta, a tako je fin i sladak dečko bio dok ga Tonči Huljić ne uze pod svoje!
Sinoć sam na predstavljanju naše pjesme vidjela Crnogorku. Lijepa i kršna djevojka nije ni počela pjesmu već je zalegla na binu – kao fol dio koreografije. Pa ni tri minute ne mogu izdržati bez ležanja! Makedonci su ovaj put odabrali dva brata koji mi uopšte ne liče na ono što sam navikla od Makedonije, ali mi ni njihova pjesma nije nešto pretjerano interesantno.
E, a naša „Regina“? Sinoć nam napraviše teferič od skoro dva sata. Ne znam ko mi je bio zanimljiviji – da li Dejan Kukrić u onom svom zlatnom sakou ili Maja Čengić sa stajlingom „a la ciganka sa pijace“. U to sve ubaciše i Aidu Alilović, ne znam iz kojeg razloga. Inače, kako vrijeme odmiče sve mi se više čini da je u BiH čitav projekat Eurosonga izmišljen samo radi Maje i Dejana, da njih dvoje imaju šta raditi o našem trošku.
Da, pjesma „Regine“. Na prvo slušanje onako. Na drugo slušanje malo bolje. Malo sporo, malo mi nešto fali. Ali eto, kontam od koga je – dobro je. Nisam baš neki veliki obožavatelj ove grupe, a i ne mogu biti kad mi nekako stalno isto zvuče i stalno imam utisak da još uvijek imaju samo one pjesme sa početka karijere. Poslije sam vidjela da imaju i nekakav novi album ali i on zvuči isto kao stari. I možda bi mi kompletan utisak o pjesmi bio i podnošljiv da se ne pojaviše odmah priče kako je plagijat. Kliknem na taj video na kojem je navodni plagijat kad ono tamo pjesma „Oltar“ od Kikija Lesendrića (ex Piloti). Fakat refren skoro identičan. Ma dobro, Aco je očito imao inspiraciju u Kikiju. Sreća, mogla ga je inspirisati Seka Aleksić pa da napravi novi „Aspirin“. Sreća je samo pa Evropljani ne prate puno muziku sa ovih prostora pa neće vidjeti da baš nismo originalni.
Ono što mene brine je što se u Evropi gleda MTV i svi većinom znaju za „Coldplay“. I bojim se reakcije svih tih ljudi kad vide stajling naših momaka. Ko ne zna o čemu govorim nek’ u Youtube ukuca „Viva la Vida“ pa će vidjeti o čemu govorim. Neće nas niko optužiti za krađu stajlinga ali će vjerovatno svi pomisliti „pa nakon onako originalnog Lake oni poslali ovakve dupljake“.
Za vikend u Srbiji biraju svog predstavnika. Skoro pa navijam za one nekakve Beauty Queens sa kojima nastupa onaj Ognjen Amidžić. Znate onaj što se ufurao u originalnost pa inspirisan Sachom Baron Cohenom napravio „AmiG Show“ i Oskara. Jedina naša šansa je da takav Ognjen ode u Evropu i da se Evropa zabavi njegovom originalnošću. Samo tako nećemo mi doći u prvi plan.
Ne znam samo od kud ovim „zvijezdama“ ideja da samo oni imaju TV, internet i ostala čuda tehnike i da niko od nas nema pojma da su prazni i da ne liče ni na šta? Da moraju skoro otvoreno krasti i kopirati druge jer im mozak nije u stanju smisliti niti jednu originalnu stvar. I uvijek takvi mogu doći na TV i dobiti šansu da te svoje plagijate predstave širim narodnim masama.
Što se mene tiče, svake godine odgledam tu ceremoniju i nakon dva dana se ne mogu sjetiti više niti jedne pjesme. Valjda to govori o kvalitetu?
