Internet kao mjesto za sticanje novih znanja i učenje

• Tweet
• Sharebar

• Tweet

Čini mi se da sam nekad pisala o tome, ali za one koji ne znaju ja sam se sa ekonomijom i marketingom upoznavala studirajući neku skraćenu verziju Ekonomskog fakulteta. Zvala se Poslovna škola i sve mi se čini da joj je prvenstveni cilj bio uzimanje para. Dobiješ zvanje “ekonomiste” a sa svim materijama se upoznaš onako ovlaš. Tek kad kreneš u život i suočiš se sa stvarnim problemima shvatiš da ne znaš ništa. Ostanu ti dvije opcije – da se praviš da znaš sve ili da učiš. Ja sam odabrala ovu drugu

To je i glavni razlog što mene od računara može odvojiti samo neka elementarna nepogoda a nestanak struje ili konekcije vrlo teško podnosim.

Šta učim?
Interesantno mi je sve što se tiče marketinga a od kako sam prvi put nabasala na blog Dragane Djermanović posebno su me zainteresovali Odnosi s javnošću. Jeste, famozni PR o kojem svi pričaju i koji u posljednje vrijeme sve češće spominju. To je jedna vrlo zanimljiva oblast koja se, posebno u BiH, često zloupotrebljava. Kako? Tako što se titula PR-a dodjeljuje kad god ljudi ne znaju kako nazvati nekog koga zaposle onako, znate već kako. Dovoljno je zvučna, lijepo izgleda na vizit kartama , a svakako Bosanci i Hercegovci slabo znaju te strane riječi i teško im je “provaliti” šta ta osoba radi.

PR (Public relations) ili Odnosi s javnošću su mnogo više od pisanja i slanja saopštenja medijima. Jeste, kod nas se upravo ova “vještina” naziva ovim imenom. I što je još gore čak ni to ne radi 95% onih koji bi mogli i trebali. Valjda nisu ni svjesni da tako nešto postoji i da bi im moglo pomoći u njihovom postojanju i radu.

A nije da nemaju gdje naučiti, samo ako hoće. 90% svega što znam o ovoj materiji ja sam naučila na internetu čitajući blogove, članke, tekstove i studije slučaja. Sve besplatno i na dohvat ruke. Samo treba biti radoznao i imati volju i želju. Nisam nakon svega postala stručnjak za PR, ali sam sigurno postala stručnjak za prepoznavanje “lažnih” stručnjaka Objasniću vam na kraju i kako ih prepoznati

Elem, jutros me obradovala vijest o pokretanju prvog BH korporativnog bloga. Blog je pokrenula agencija Prime Communications i kako u svom postu kaže Dragan Močević to je agencija koja u svom sastavu ima i vrhunske profesionalce koji imaju šta reći. Ja sam konkretno za Dragana i Lejlu znala da su iz Prajma, ali me pozitivno iznenadilo kad sam danas prepoznala među Prajmovcima još nekoliko meni dragih Tviteraša.

Ode tako meni nedjelja na iščitavanje ovog bloga. Danas sam još jednom naučila da je pravilno reći Konferencija za medije. Lejla je pisala baš o ovom što i ja sad govorim a to je da uz internet nema izgovora za neznanje. A kako je dug put od proizvoda do branda u svom postu je na zanimljiv način opisao Nenad Došen.

Ima tu još mnogo zanimljivih tekstova pa ko želi postati pametniji – bujrum! Posebno mi je drago što je ovo domaća agencija koja uglavnom radi u BiH jer je poznato da mi u mnogo čemu zaostajemo u regionu. Kako stvari stoje ne zaostajemo sa kvalitetnim PR stručnjacima.

A kako prepoznati lažnog PR-a?
Pitajte ga ima li nalog na Twitteru, zna li ko su Dragana Djermanović, Dragan Močević ili Lejla Brčaninović. Ako ne zna odgovor na ova pitanja a žensko je i lijepo izgleda biće da je pred vama samo jedna piaruša.

Slika preuzeta odavde.