Monday, June 1st, 2009 at 7:52 pm
Visited 1333 times, 1 so far today
Heklanje i internet
Htjela sam napisati post o devetnaestom januaru kao danu u kojem se prošlost susreće sa današnjošću. Dok sam ja odabrala početak počeo je i dvadeseti januar. Dakle – 20. januar je dan u kojem me se sjete ljudi koji su nekako ostali u mom prošlom životu. Ne znam ima li to njihovo sjećanje veze sa prolaskom nekih meteora ili asteroida svemirom ali je skroz lijep osjećaj kad shvatiš da te se neko sjeća i nakon 13 godina.
Možda to sve ima veze sa brojem 13 koji je meni uvijek bio sretan? Možda je trinaest godina vrijeme nakon kojeg se vrši revizija u životima – prelistaju se sjećanja i imenici i pokuša se napraviti neka inventura ljudi koje poznaješ ili si poznavao. Čisto da vidiš da li ih još uvijek poznaješ, a po mogućnosti da vidiš ko je osijedio, ko dobio bore, a ko se još uvijek uspješno bori sa godinama i onim što one nose.
Kako naći ljude koje si zagubio u životu? Nakon ovog pitanja meni odmah padne na pamet ona famozna „Sometimes when I am alone, I Google myself“. Jeste li nekad Googlali svoje ime? Ja jesam, priznajem. Zbog toga me nije iznenadio današnji SMS u kojem osoba iz prošlog života provjerava jesam li na mom broju telefona baš ja.
Sljedeći susret sa prošlošću se desio na Facebooku. Dvije osobe su se sjetile baš mene. Još dva prijatelja na mojoj listi. Ja spadam u one koji znaju sve svoje prijatelje (osim jednog, priznajem). Takođe spadam u one koje nemaju Laku u listi prijatelja. Ne zbog toga što ja ne bih voljela da budem prijatelj sa Lakom nego zbog toga što ne volim da se izgubim u masi. Šta ću mu ja pored onih 4818? Ne bi me ni primijetio.
Ako bi me neko pitao ono dosadno pitanje „bez čega ne biste mogli“ ja bih vrlo lako dala odgovor. Ja bih u principu mogla bez svega osim vode, hrane i vazduha što je sve dokazano u onim gadnim devedeset i nekim. Ali najviše volim internet i u nekim normalnim uslovima on je prva stvar bez koje ne bih. Ne trebaju meni plazme, LCD-ovi i kojekakvi I-pod-phonovi, dovoljan mi je samo laptop i priključak za internet.
Kad imam internet ja: kontaktiram sa bratom i pratim šta on radi, kontaktiram sa svima koji su mi interesantni, tražim onaj najobičniji recept za palačinke (koji inače uvijek zaboravim), učim jezik, znam šta rade Ante i Simona, učim heklati (hvala Youtubu)… Vidjela sam čak i video „Kako napraviti burek“ koji mi, za sada, još uvijek ne treba. Znam da ima ljudi koji sve ove stvari smatraju luckastim, ćoškastim a neki čak i bolesnim. Ali meni je to sve super i predstavlja mi bolji dio ovog naprednog vremena.
I dok sjedim za laptopom, pomalo heklam (stvarno, ne zezam se) i pričam sa dragim na Facebook-u (jeftino je), razmišljam o tome kako je neko bio jako pametan pa smislio sve ovo. Neko? Larry Page i Sergey Brin su osnivači Googla (kaže mi Google odmah). Obojica danas imaju po 36 godina i vjerovatno ni sami ne znaju koliko imaju novca. Mark Zuckerberg je smislio Facebook i danas ima 25 godina. Ne znam da li on zna koliko ima novca.
Sve to nije ni bitno. Bitno je to da ću izgleda njih trojicu kriviti za moje debele ………., da ne kažem šta. Ili možda da u Google ukucam “kako smršati sjedeći za računarom?”
Slični postovi
Written by: Cyber Bosanka
Filed Under: Internet i društvene mreže
Tags: Facebook, Google, internet
Trackback URL: http://www.bosanka.net/heklanje-i-internet/trackback/
