Desi se…

Dese se i takvi dani ponekad.

Probudiš se i odmah osjetiš da će taj biti težak i siv, a ne znaš ni zašto. U stvari, možda i znaš ali sam od sebe kriješ, lažeš se lagano, ljigavo, baš onako kako ne voliš da tebe lažu.

Desi se. I kako sati odmiču tebi postaje sve teže, kao da ti neko svake sekunde doda na leđa mrvu tereta, a ti ne možeš da ga zaustaviš i ne uspijevaš stresti sve to sa sebe.

Polako se sve više savijaš. Znaš da ćeš taj teret nositi čitav dan, znaš da će ti biti pretežak, i nadaš se da ga ujutro neće biti tu. Pomiriš se sa tim da ćeš na počinak sa njim.

Desi se i onda ne znam kud bih sa sobom.

Od svih stanja duha najteže se nosim sa prazninom, a danas sam baš tako nekako prazna. Kao da mi je neko oduzeo bar pola snage pa nemam volje ni za smijeh ni za suze. Totalno bezlično stvorenje.

Skoro bolesna, a ne boli me ništa. Zavukoh se u svoj mirni kutak i uzeh stare slike. Nisam ih godinama pogledala. Zaplovih kroz prošlost tražeći promjene na sebi, posmatrajući izraze lica. Obuze me neka sjeta. Dobro je, konačno počinjem osjećati. I tuga je blizak i drag gost nekad.

I onda kap jedna. Ona koja tako “iznenada” prelije čašu. Naiđoh na pjesmu. I pokrenu se dugo zadržavana lavina…

Rekoh, tuga je tako drag gost nekad. Još kad je umiješ čistim suzama sva zablista i sja…

5 comments

Mediha says:

Jun 26, 2009

Slike…Zasto su slike uvijek tako dobar ventil?!Sad kad samo ovo procitala skontala sam da i ja rado posegnem za starim slikama kad sam tuzna,sujetna i prazna.Nekad tako “oturim”,cesto se vremenoplovu mode na mojoj glavi i tijelu i od srca nasmijem,a jos cesce zalim za tim vremenima koja su ostala samo na tim slikama i u mojim sjecanjima.Lagala bih,kad bih tvrdila da su ta vremena bila samo lijepa,nisu…ali su mi poslije svega neopisivo draga i nekako moja.
Draga Hana,nadam se da je praznina prosla i da si se vec posteno napunila:).Valja nama preko vode…preko vode do slobode:).Sjecas se “Bitke na Neretvi” i brace tifusara?!Ja cesto,hahahaha….