Jesam, bila sam i ja na Čolinom koncertu. Krajnje je vrijeme bilo da uđem u našu novu Arenu, a s obzirom na gust raspored dešavanja u njoj Čola je bio više nego dobar povod.
Činjenica, na koncert sam otišla najviše zbog toga što 6 Čolinih albuma znam napamet – prvi sam počela slušati davne 1980. kad sam imala nepune 4 godine, a zadnji sa kojim sam se intenzivno družila je snimljen 1990. U tom periodu mi je Čola bio omiljeni pjevač (poslije Jasona Donovana kojeg sam već spominjala), a sve do juče nisam imala priliku otići na njegov koncert.
Činjenica, nije mi se dalo ići na koncerte u Sarajevu, vjerovatno zbog toga što mi njegova muzika više ni približno ne znači kao tih godina prije rata. Ova zadnja 4 albuma jedva znam i to tek nekoliko pjesama koje sam uspjela čuti na radiju. I ne mogu reći da mi se ne sviđaju jer ne znam koliko bi mi se svidjele i one starije da ih sad prvi put čujem.
U svakom slučaju, meni ovaj koncert dođe kao lični oproštaj sa tim davnim vremenima, tačka na vrijeme koje je proteklo. Bilo mi je fino podsjetiti se na pjesme koje nisam stvarno čula jako dugo iz prostog razloga što mi one stare Čoline kasete nisu u životu, a i da jesu mogla bih ih slušati na mikseru pretpostavljam jer kasetofon nemam već odavno. Bilo mi je lijepo doživjeti svu tu pozitivnu energiju i emociju koju su emitovali ljudi u Areni. A malo manji užitak je bio vratiti se kući i probati zaspati nakon nekoliko sati skakanja. Zaključak – možda bih ubuduće ipak trebala ovakve manifestacije pratiti sa tribina?
Znam da su svi posjetioci bili razočarani zbog toga što nisu čuli „Curu iz Zenice“, i sama sam jedna od takvih. Takva odluka ovog velikog pjevača me je samo uvjerila da smo mi za njega samo publika, ni manje ni više vrijedni od publike u Njemačkoj, Australiji ili bilo gdje drugo. Ako je neko i očekivao da će ljudi koji se popnu na binu u našoj Gradskoj areni moći prepoznati da smo mi dugo godina bili uskraćeni za slična dešavanja i da će nam zbog toga pokušati pružiti neki osjećaj više – prevario se. Mi smo u ovom slučaju samo klasični kupci proizvoda koji nam se nude. A na svim tim pjevačima je da procijene sami da li bi voljeli da im taj koncert u Areni bude jedan jedini ili bi možda htjeli još nekad napuniti ovo zdanje istom zeničkom publikom.
2 comments
megadeth says:
Jun 7, 2009
Zdravko Colic i muzicka pratnja skoro striktno sviraju iste pjesme po istom redu tokom cijele turneje Zavicaj i to je je razlog sto ste bili uskraceni za tu pjesmu. Iako jako volim pjesme od Zdravka Colica, moram mu to zamjeriti i misljenja sam da bi bilo bolje da namjesto 40 pjesama odpjeva 25 gdje bi neke bile nove a neke u dragacijem arazmanu – ali to iziskuje vise truda i htijenja. Sa druge strane, neshvatljivo je, ako si nekad stvarno voljela njegove pjesme da nisi u mogucnosti slusati njegove pjesme na cd-u. Njegove izvodjacke sposobnosti su porasle i on sa 58 godina pjeva bolje nego ikad a ako ti sa 32/33 godine dovodis u pitanje svoju kondiciju, onda upraznjavaj sport i aktivnosti u prirodi. I ne vidim razlog zasto bi njegov koncert u Zenici trebao automatski biti bolji nego recimo u Vankuveru. Odkricu ti tajnu, ako stvarno zelis da uzivas u njegovom koncertu, onda posjeti njegov koncert ispred nekoliko stotina ljudi ( na zalost takvi koncerti su samo u inostranstvu ) i mozes biti u prvim redovima i ako te opet razocara, gadji ga necim ( papirnim ).
admin says:
Jun 7, 2009
Vjerovatno si u pravu…pretpostavljam da je bolji ugodjaj pratiti koncert pred manje ljudi. A sto se tice pjesama koje sam voljela, iskreno nije meni bilo toliko naporno njih ponovo slusati ali je cinjenica da sam malo ispala iz fazona. Bice bolje drugi put