Kako ste već mogli pročitati (ako niste i sami prisustvovali), u petak je u BNP-u Edin Karamazov zajedno sa Kaliopi održao prelijep koncert. Meni je vrijeme tako brzo proletjelo da sam nekoliko puta provjeravala je li zaista prošao sat vremena. Osim muzike koja je bila magična posebno je bilo zanimljivo gledati koliko Edo i Kaliopi uživaju u onome što rade. Ne znam kako su drugi sve to doživjeli, ali meni je sve što sam to veče vidjela u BNP-u bila čista magija. Iskustvo kakvo se ne doživljava često u životu.
Nakon tog koncerta nas četvoro smo se zaputili u Multiplex Ekran gdje je u 22 sata bila zakazana projekcija filma o Rolling Stonesima. Za one koji ne znaju, u Multiplexu su uveli posebno zanimljiv termin, petkomu 22 sata, u okviru kojeg će se prikazivati muzički, dokumentarni i razni drugi filmovi. Dakle, “Shine a light”, film Martina Scorsesea o Rolling Stonesima je bio prvi na repertoaru. Nas dvadesetak je prisustvovalo ovom prikazivanju i svi smo bili više nego zadovoljni, da ne kažem oduševljeni.
Bio je to savršen nastavak večeri. Nakon Ede i Kaliopi gledali smo ljude koji traju desetljećima. I dok sam ih posmatrala uočila sam istu energiju koju sam samo dva sata ranije osjetila u pozorištu. Ljubav prema onome što rade, u oba ova slučaja ljubav prema muzici, je zajednička za sve one umjetnike koji nas fasciniraju i koji traju godinama. Ne vjerujem da iko na svijetu može ostati ravnodušan kada gleda jednog Jaggera koji sa šezdeset i kusur godina skače na bini poput dečkića. I bez obzira na godine koje imaju svi oni u sebi gaje duh koji nikad neće ostariti.
Upravo onako kako sam nekad davno rekla, nisu godine ono što ljude čini starima. Ima toliko mladih staraca i toliko „starih“ djevojaka i mladića.
Davno je rečeno da treba paziti na sve što „unosimo u sebe“ a pri tome se ne misli samo na hranu kojom hranimo organizam. Ono čime hranimo duh je u ovim sumornim i teškim vremenima možda čak i važnije. Zato uživam u svakoj situaciji u kojoj imam priliku gledati i osjetiti pozitivnu energiju. I zato sa nestrpljenjem očekujem da vidim koji je sljedeći film u najavi za petak u 22 sata. U tih nekoliko sati ja punim svoje baterije i uz pomoć njih, tako napunjenih, imam snage za svakodnevnicu.
A ona zna biti itekako sumorna.
7 comments
Dinamitna says:
Mar 28, 2010
Zimus sam se oduševila bakom i dedom u kinu
Mislim da je Mamurluk igrao u Cinema City-u i baka i deda (nekih 75 god. sigurno) došli pod rukicu, kupili kokice i coca colu, cmoknu se u obraz, na pultu kupili karte i lijepo stali u red do nas, čekaju projekciju
Cyber Bosanka says:
Mar 28, 2010
@Dinamitna: joj, meni su to najljepse slike, a tako ih rijetko vidjam… Ima u Zenici jedan takav par, bakica i deda, posjecuju sve sto se desava u gradu. Mogu se sresti na svim desavanjima, a prije neko vece ih vidjeh na promociji knjige Selvedina Avdica u biblioteci. Bas su mi cool pa me ovo “tvoje” dvoje podsjeti na njih
aleksandra says:
Mar 28, 2010
Nemas pojma koliko vam zavidim.
Ja nemam sekund vremena da nahranim dusu onim sto volim i u cemu uzivam.Dobro, nadjem vremena, uglavnom nocu, da procitam neku knjigu. Muzika, koja se meni dopada ne stize na red od one koju slusaju moja djeca. Eto obradujem se kada vidim da su mi djeca naucila nesto novo, kada mi izrecituju pjesmicu, ucestvuju u nekoj priredbi, pa im ponosno aplaudiram. Mozda cu zvucati sebicno, ali sve to mi nije dovoljno. Toliko toga bih htjela vidjeti, cuti, a vremena tako malo. Nenormalno malo! Da li je ovo slucaj sa svim roditeljima, koji bez pomoci baka i deka podizu djecu, zaista ne znam. Ali znam da bi bilo idealno kada bi dan trajao barem 30 sati. a i klinci rastu i jos malo pa ce moci da ostanu sami doma, dok tata i mama uzivaju u nekoj dobroj predstavi, muzici… ma valjda sve dodje na svoje, sve u svoje vrijeme.
Ali Kaliopi…..joj obozavam je.
Milko says:
Mar 30, 2010
Jeste, pozitivna energija danas je najskuplja stvarčica
Ozbiljno, oni koji posjeduju istu mogu vrlo lako da postanu milijarderi..ako ih ti, naravno, interesuje
pozzz
ceca says:
Apr 9, 2010
pozdrav svima, uslijed tehničkih problema (djeca čačkala po računaru) nisam uspjela da odmorim dušu čitajući “bosanku”. Žao mi je što nisam slušala Kaliopi i Edu, ali “nahranila ” sam dušu knjigom “Izgubljeni simbol” Den Brown i toplo je preporučujem. poz ceca
Cyber Bosanka says:
Apr 9, 2010
@ceca: ja sam se vec zabrinula sta je sa tobom. welcome back
medulincroatia says:
Apr 10, 2010
Imala sam ih priliku jednom slušati i stvarno se vidi za vole ono šro rade!Svaka čast!