O idealnom…
Imam kreativnu blokadu – ne znam kako bih napisala sve što mi se vrti po glavi u zadnje vrijeme. Čak sam spremna priznati da o pisanju – nemam pojma. Nešto me vuče da se ponovo vratim na svoju analizu od prije samo mjesec dana – Kakav je to idealan muškarac? Pisala sam „Međutim, ono što...
Neka sjećanja
Moja prva sjećanja iz djetinjstva su vezana za margarin i šećer. Brdo šećera nasutog po margarinu. To mi je bilo omiljeno jelo kojim me hranila baka koja me čuvala i samo sam kod nje to jela. Nigdje drugo margarin i šećer nisu imali taj ukus. Baki sam bila centar svijeta, neko koga je mazila i...
Jedan prilično sladak post
Danas sam imala čast da budem dio jedne prelijepe bajke. Prijatelj je slavio prvi rođendan svoje male princeze i ja sam se sa zadovoljstvom odazvala njegovom pozivu. Naše prijateljstvo je novijeg datuma (znamo se nekoliko mjeseci), ali ja uopšte ne pretjerujem kad kažem da mi je čast i zadovoljstvo biti prijatelj sa ljudima kao što...
Moj tata
Ljeto je napustilo Zenicu, nadam se ne na duže vrijeme. Užitak bosih nogu mi je naglo prekinut, morala sam se ponovo uvući u patike. Mislila sam da će mi teško pasti svo to sivilo i dosadna kiša, međutim kad me tata nazvao da provjeri da li da dođe po mene odlučih da ću ipak pokušati...
Malo od mog petka
Danas mi je na neki način bio neobičan dan. Poslovi oko Udruženja altruista „Poletarac“ se zahuktavaju (web stranicu možete konačno pogledati na www.poletarac.org), tako da sam se danas našla u jednoj neobičnoj ulozi. Naime, FTV (Federalna televizija) je izrazila želju da snimi prilog o Udruženju zajedno sa prilogom o jednom dječaku (Jozić Mariju) za kojeg...
I tako prođe vikend
Kao što sam i rekla, za vikend sam bila u Sarajevu. I od juče opet pokušavam sama sebi objasniti kakav je moj stav o tom gradu, ili možda bolje reći – da li mi se sviđa ili ne. Ako ćemo iskreno, meni je Sarajevo najljepše ljeti, noću i kad nije puno gužva. U prevodu bi...
Osmi dva
I juče sam na uobičajen način upalila računar i naravno, prvo što otvaram je Facebook. Kad vidim, imam poruku u inboxu. Otvorim poruku i umalo ne upadnem na glavu od iznenađenja! Naime, javio mi se školski drug iz osnovne škole za kojeg niko živ nije imao pojma gdje je. Prije dvije godine sam pričala sa...
Desi se…
Dese se i takvi dani ponekad. Probudiš se i odmah osjetiš da će taj biti težak i siv, a ne znaš ni zašto. U stvari, možda i znaš ali sam od sebe kriješ, lažeš se lagano, ljigavo, baš onako kako ne voliš da tebe lažu. Desi se. I kako sati odmiču tebi postaje sve teže,...
Ja sam valjda original
Nakon što napisah dva ogroooomna maila u kojima sam potrošila svu inspiraciju za pisanje ostadoh zatečena činjenicom da mi fali tekst za blog. Eeeee, ali srećom, imam i svoju “Cyber seharu” u kojoj uvijek ima tekstova koje mogu obajviti a bez da se postidim. To je u principu sve pisano u periodu od 2005. do...
My big family
Imam prilično veliku familiju. Kad god se sastanem sa njima dođem do tog zaključka. Možda oni i ne bi izgledali tako brojni da se svi ne drže zajedno, tačnije da nisu u dobrim odnosima. I onda kad se desi nešto, neko veselje, slavlje ili žalost – uvijek nam fali mjesta za spavanje. To je, onako...
Totalno komplikovana JA
Kad malo bolje razmislim, možda i nije mana to što na određena pitanja imam predugačke odgovore. Na primjer, kad me pitaju kakvu muziku volim? Uf…svakakvu…zavisno od raspoloženja u kojem se nalazim. Zavisno od cilja koji želim postići slušanjem muzike. Slušam sve: rock, pop, klasiku, orijentalnu, sevdah,…nekad se sama sebi čudim. Nikako ne mogu da se...
Umjesto slike u novčaniku
U prošlom postu spomenuh slike u novčaniku i čitav dan danas mi se to nešto vrzma po glavi. Nosite li vi neke slike u novčaniku i čije? Ja se svakodnevno srećem sa ljudima koji nekad imaju i čitavu kolekciju u onom prozorčetu. I svaki put bacim pogled, onako ispod oka da vlasnik novčanika ne vidi...
