Ja bih mogla da mogu
Definitivno imam problem sa manjkom inspiracije za pisanje tekstova na blogu u ovoj godini, a ni sa vremenom nisam baš u najboljim odnosima. Ali evo da ukratko sumiram šta se to sve dešava kod mene u posljednje vrijeme. Nisam od onih koji donose novogodišnje odluke, ali ova godina je nekako spontano počela tako što sam...
Moj brat
Mama i tata kažu da sam mu ja dala ime. Ne sjećam se tog momenta i izbora, valjda zato što sa sedam godina nisam znala koliko takva odluka može biti važna. A nisam ga nikad pitala ni da li mu se sviđa. Kad pogledam unazad tražeći najranije sjećanje na djetinjstvo sa mojim bratom dođem do...
Ako nekada odem…
Ako nekada odem iz Zenice otići ću na neko široko i prostrano mjesto. U svojoj mašti uvijek vidim pogled na more pa mislim da bi to mjesto moglo biti negdje na moru, a zna se desiti da vidim i ravnicu, bez brda, pa kontam da bi i neki ravničarski predio mogao biti pogodan. Nekad sebe...
Kad “ovo malo duše” nađeš na internetu
U subotu sam na Zenica-Online postavljala jednu prekrasnu, istinitu životnu priču “Kecelja i Kicoš”. Po starom običaju čitanje teksta koji napiše moja prijateljica Mediha obavezno završim u suzama. Ona svakim svojim tekstom uspije da dotakne sve te neke receptore za proizvodnju suza – da li onih od tuge ili smijeha nebitno. Uglavnom, uvijek me rasplače....
Kad te život baci u vir i ne vidiš način da izađeš iz njega
Kako je to fino rekao Ivan Ćosić neki dan kad sam na 10 minuta svratila do Vlašića gdje se održavala Proactive konferencija – “Život je kao EKG, ne valja kada je njegova linija ravna”. I upravo je tako, kad je ravno znači da smo mrtvi. Mora biti uspona i padova. Samo, šta kada nastupi aritmija...
Kako živjeti sretnije i uz što manje briga
Ovo što ću prepisati u nastavku je napisao Og Mandino, a ja sam pronašla u knjizi Katarine Badawi “Vaše moći, vaš izbor” o kojoj ću vam možda nekad kasnije pisati. Ne radi se o nečemu posebno spektakularnom, nego o stvarima koje bismo svi trebali primjenjivati da bi nam svaki dan bio bolji i ljepši, a...
Stiže nova godina a odlazi stara
Ova 2010. godina spada u one koje jedva čekam da ispratim i da joj pogledam u leđa. Nije mi se pokazala u najboljem svjetlu, mogla je u suštini puno bolje. Ali, nije bila ni tako crna. Ono po čemu ću je pamtiti jeste moj prilično intenzivan online život, kroz blog, Facebook i naravno – Twitter....
Ranojutarnja razmišljanja
Ležim budna od nekih 6 sati ujutro i skontah da sigurno nema više ništa od spavanja. Kod mene očito stres dolazi malo kasnije. Kako sam već napisala na Zenica-Online, juče mi je obijena radnja. Nije neka velika šteta u pitanju, bar ne materijalna. Posebna sreća u svemu je da je radnja osigurana i da će...
Back to the future
Juče sam sasvim slučajno prošla pored svoje osnovne škole. Ovo „sasvim slučajno“ govorim sa ogromnom rezervom jer ko uopšte slučajno može proći pored Osnovne škole „1. maj“ (za neupućene to je sadašnja škola „Mak Dizdar“)?! Škola napravljena na vrh brda, ima nekih 100 stepenica do nje ako volite stepenice, ili vrlo strma padina za one...
Ama tu sam!
Aman, kad god otvorim Facebook, mail ili blog neko me napada što ne pišem! Nema te, šutiš, ćutiš, gdje si, šta si, što se ne javljaš?! Ja sve to pročitam pa kontam ‘evo samo još da ovo završim pa ću odgovoriti, napisati, reći, objasniti…’ I tako prođe vremena i vremena. Definitivno evo jutros zaustavljam sve...
O idealnom…
Imam kreativnu blokadu – ne znam kako bih napisala sve što mi se vrti po glavi u zadnje vrijeme. Čak sam spremna priznati da o pisanju – nemam pojma. Nešto me vuče da se ponovo vratim na svoju analizu od prije samo mjesec dana – Kakav je to idealan muškarac? Pisala sam „Međutim, ono što...
Neka sjećanja
Moja prva sjećanja iz djetinjstva su vezana za margarin i šećer. Brdo šećera nasutog po margarinu. To mi je bilo omiljeno jelo kojim me hranila baka koja me čuvala i samo sam kod nje to jela. Nigdje drugo margarin i šećer nisu imali taj ukus. Baki sam bila centar svijeta, neko koga je mazila i...
