Budi drugačiji ili umri

• Tweet
• Sharebar

• Tweet

Neki dan sam gledala fantastičnu emisiju “Idemo u Evropu” u kojoj je Goran Milić razgovarao sa vlasnicima hotela, iz Njemačke i Hrvatske. Fantastična je bila prije svega zbog Klausa Kobjolla, vlasnika hotela Schindlerhof. Iskrena da budem za njega sam prvi put čula u toj emisiji ali me čiko oduševio. Imala sam osjećaj kao da slušam neko skupo predavanje o marketingu, samo što Klaus govori iz iskustva i sve što je rekao samim tim ima svoju dodatnu težinu.

U naslovu sam napisala “Budi drugačiji ili umri” jer se tako zvalo njegovo predavanje koje je nedavno održao u Hrvatskoj. U tome se krije suština svega što toliki stručnjaci pričaju o marketingu. Kako se izdvojiti iz mase? Kako doći do toga da vas (ili vaš proizvod) ljudi zapamte? Kako da im se urežete u pamćenje i da vas ponovo požele vidjeti, probati, posjetiti? Budite drugačiji, kaže Klaus, a to sam i radi sa svojim hotelom.

Nema puno veze ni sa Klausom ni sa hotelijrstvom, ali kad god upalim radio ja pomislim na sve ovo. Zašto? Zato što u radnji u kojoj radim slušanjem radija razbijam tišinu. Zbog malo slabije internet konekcije (i ljenosti da odem nabaviti neke zvučnike) osuđena sam na izbor radio stanica koje moja kanta od radija (koja je koštala 11 EURA) može uhvatiti. Izbor je prilično očajan, moram priznati. A najviše mi smeta što sve radio stanice toliko liče jedna na drugu.

Svi imaju – red muzike, red reklama, red vijesti. Vijesti se emituju na pun sat, i to najčešće svaki sat. I uvijek su to iste vijesti jer su agencijske, jer ih preuzimaju od nekog (od kojeg ih preuzima još 55 radio stanica). I kad se poklope kazaljke ja narednih par minuta smanjim ton i slušam tišinu ukoliko nema nikog. Na radiju TNT imaju super muziku uglavnom, ali svaki sat preuzimaju vijesti radija Deutsche Welle. Ima taj spiker koji radi tamo, kojeg kad čujem da izgovori prvu riječ svaki put pomislim “Evo sad će reći da nam se za pola sata bliži smak svijeta i da se pozdravimo sa svojim najmilijima!” Idealan je za čitanje ružnih i tužnih vijesti. I koliko god se ljudi na TNT radiju trudili da izaberu dobru muziku on im se nikako ne uklapa u programsku šemu.

Najviše mi smeta što se niko ne trudi da bude originalan. Zašto neko ne napravi samo muzički radio koju bi puštao super muziku sa malo manje reklama, ili bar sa reklamama koje liče na nešto? I bez javljanja slušalaca u program jer se uvijek javljaju isti, oni koji su srasli sa telefonskom slušalicom. A neko drugi neka napravi radio koji će emitovati vijesti Non stop. Razne vijesti, političke, poslovne, zabavne, zanimljivosti, javljanja uživo sa terena – u eri ove tehnologije sve je moguće napraviti. Znam, napravili bi svi tako nešto ali kao drugi – kad već neko napravi to pa da imaju šta iskopirati.

Kad malo bolje razmislim, možda je nedostatak kreativnosti uzrokovao recesiju? Svi pozitivni primjeri za koje znam ili sam čula ikad u životu se po nečemu razlikuju od drugih, originalni su, neponovljivi. I prvi. Kopija, kakva god da je je uvijek – kopija.