Nekako mi je ova sedmica izmakla iz ruku, nisam ni primijetila a već je stigao petak. Burna sedmica, protkana najrazličitijim osjećajima koji su sasvim opravdano i sastavni dio života.
Danima sam čačkala i napravila ovu „Cyber Bosanku“, a istovremeno zapostavila neke druge stvari tako da sam trenutno u zaostatku sa danima. Kad bih sve izračunala fali mi najmanje 5 dana da stignem sve što planiram napraviti, da odgledam sve filmove koje za sada slažem na polici i pročitam knjige koje čekaju. Poznavajući sebe, krast’ ću od sna da sve završim i krenem dalje.
U protekloj sedmici sam imala čast i priliku pogledati predstavu „Derviš i smrt“ u režiji Egona Savina. Naglašavam režisera jer je baš ta njegova predstava dobila dosta nagrada, a nakon što sam je vidjela potpuno mi je jasno i zbog čega. Knjigu koju sam čitala nekoliko puta i sa sigurnošću mogu reći da ću je još čitati Egon je uspio prenijeti na pozorišne daske baš nekako po mom ukusu. Naglašavam opet da sam samo gledalac koji onako za sebe donosi ocjene o pozorišnim komadima, sve ih razvrstavam u „sviđa mi se“ i „ne sviđa mi se“. Ovaj „Derviš“ mi se svidio, a posebno mi je bilo zanimljivo vidjeti na našoj sceni i nekoliko glumaca koje sam do sada viđala samo na TV ekranu.
Radna sedmica mi je zato protekla u prepoznavanju falsifikata. Naime, neki pametnjakovići su se dosjetili i izlili ko zna koliko metalnih novčanica od 5 KM. Znak raspoznavanja u odnosu na one prave jeste žuta boja koja se guli i drugačiji zvuk novčanice pri padu. I da, ove falsifikovane su znatno sjajnije od ostalih. Ja sam do sada u radnji dobila jednu pa je čuvam kao suvenir, a kolegica je imala malo goru situaciju. Jedan čiko je napao zbog toga što neće da primi falsifikovanu peticu uz riječi: „Ja sam policajac, valjda ja znam šta je falsifikat!“ Kako je to čudno, da sam na njegovom mjestu ja bih to krila. U zemlji u kojoj 1800 osuđenika čeka na izvršenje kazne i pri tom nastavlja sa svojim nedjelima, da ne spominjem sve one za koje se zna da jesu „s one strane zakona“ a prolaze bez tužbi i sličnih smetnji smiješno mi je da se neko hvali time što je Mr Policeman. I još tvrdi da zna prepoznati falsifikovanu novčanicu.
U čitavu ovu sedmicu se opet „ugurao“ čuveni kviz „Edoteka“. Autori su se opet pobrinuli da nas zbune pitanjima, ali i da nam daju priliku da naučimo nešto. U svakom slučaju svi oni koji četvrtkom odaberu ovakvo druženje umjesto gledanja neke glupe političke emisije na TV-u sigurno ne potroše vrijeme uzalud. Možete učestvovati u kvizu i boriti se za neka od prva tri mjesta koja donose nagrade, možete gledati druge kako se takmiče ili kako kuglaju, a u zavisnosti od raspoloženja jednog od autora kviza Edina Sinanovića možete uživati i u muzici.
I tako, iscuri i ova prva hefta mjeseca juna. S obzirom na količinu kiše koja je padala proteklih dana ovo „iscuri“ se može shvatiti i bukvalno. Rijeka Bosna je opet boje čokolade, brza i svaki dan sve veća. Mama mi je rekla da sam opet „usvojila“ poštapalicu, i to ovaj put „aman“. Da, baš taj „čest usklik u sevdalinkama“ u posljednje vrijeme najčešće koristim, paralelno sa fejsbukovskim „I like it“.
Kad pogledam baš te dvije poštapalice ono „Cyber Bosanka“ mi nekako najlogičnije zvuči.
Dobar vam nastavak juna želim, dragi moji…
