Wednesday, October 28th, 2009 at 11:40 am


Visited 412 times, 2 so far today

Ama tu sam!


cyberbosanka1Aman, kad god otvorim Facebook, mail ili blog neko me napada što ne pišem! Nema te, šutiš, ćutiš, gdje si, šta si, što se ne javljaš?! Ja sve to pročitam pa kontam ‘evo samo još da ovo završim pa ću odgovoriti, napisati, reći, objasniti…’ I tako prođe vremena i vremena. Definitivno evo jutros zaustavljam sve započete i isplanirane obaveze da napišem koju, više ili manje pametnu.

Za sve one koji se pitaju gdje sam i šta sam i jesam li se udala i šta radim i zašto to radim i kako evo reći ću da ne znam jesam li se udala ali jesam promijenila status koji je vezan za tu riječ, bar na neki način. Naime, sad mi dođe da potražim po nekom rječniku šta sama riječ ‘udaja’ znači. Ja sam prije nepunih dva mjeseca promijenila mjesto prebivališta i počela da živim sa nekim koga zbog tog nedefinisanog statusa ne znam kako da nazovem. Kad odeš u opštinu i dobiješ onaj papir o preregistraciji (vjenčani list) onda dobiješ i neku vrstu potvrde da tu osobu možeš zvati ‘mužem’ ili ‘suprugom’. Mi još uvijek takav papir nemamo tako da svaki naziv koji upotrijebim koristim protivzakonito. E sad, kako se kod nas niti jedan važniji zakon svakako ne poštuje mislim da ni mene neće niko proganjati ako svog životnog saputnika ponekad neovlašteno nazovem mužem ili suprugom. Jedini je problem što mi se ti izrazi ne sviđaju jer su baš nekako bez veze, a momak je ipak malo niži nivo pa sam zbog toga u problemu. Mahlat svog vidim zove ‘ljubimac’ i to mi je baš super pa mi se sve čini da ću i ja morati da izmislim neki naziv lično za sebe. U svakom slučaju za one koji to ne znaju (a koje to zanima) mogu vam reći samo da sam u u vezi sa Blentovenom i da već određeno vrijeme živimo zajedno.

Iznenađeni? Možda neki i jesu nakon svih mojih pisanja i previranja po ovom virtuelnom kutku ovdje, naročito zbog neke vrste šutnje koju odašiljem u eter sad kad su se sve stvari izdefinisale. Moram reći da smo nas dvoje prošli kroz jednu veliku krizu prije nekog vremena i da nam je baš ona pomogla da se razjasne mnoge nejasnoće koje su postojale. Vjerovatno glupo zvuči ali moram reći da nam je baš razdvojenost kroz koju smo prošli pomogla da jedno drugo sagledamo na malo drugačiji način i da skontamo neke stvari. Ostalo je manje više nebitno.

Sad se vjerovatno pitate ‘A ako već sve štima i paše što ćutim i što ne radim ono što jako volim? Što ne pišem?’ Moram vam priznati da sam morala proći kroz neku vrstu navikavanja na novi život što je pretpostavljam normalna stvar. Ne služi mi na čast ali ja sam skoro 33 godine napunila kao pravo dijete. Sve ono što ostali normalni ljudi rade još od svoje 18. godine meni su radili mama i tata. Oni su brinuli o tome šta ću i kad jesti, o tome da mi je sve oprano i čisto, da nabavim robu bez problema i mnoge slične stvari. Veliki dio mojih briga su dijelili sa mnom i proizvod svega toga je bilo to da baš i nisam imala pravu sliku o tome šta sve čini jedan život.

Sad se navikavam na to i zbog toga me nije bilo neko vrijeme. Prvo sam se trebala navići na to da stanujem na drugom mjestu i to skroz na suprotnoj strani od one na koju sam naučila. Srećom pa nikad nisam učestvovala u nekim kvartovskim ratovima te nisam imala problema te vrste. Onda sam se trebala navići na to da sama biram šta ću jesti (što i nije tako loše) ali i na to da sama napravim to. Taj dio mi se u prvi momenat činio strašnim jer sam imala prilično malo znanja vezanih za kuhačke aktivnosti. Međutim, kako u meni čuči crv biznisa već odavno sad sam u fazi razmišljanja da ovu svoju novootkrivenu vještinu nekako unovčim. Naime, sviđa mi se i uživam u kuhanju. I iskreno – super mi ide. Najbolji dokaz za to jeste što smo oboje još uvijek živi i zdravi! Šalu na stranu, nikad sebe nešto nisam vidjela za šporetom ali mi sada to baš godi. Do sada sam pravila svašta nešto a u najveće uspjehe svakako ubrajam pitu i grah. Pitu sam razvijala sama i time sebi ovjerila certifikat da sam prava Bosanka. Grah nije bio vojnički ali mogao bi proći bar u nekoj paravojnoj formaciji. Jedina mana mojih do sada napravljenih jela jeste slab umjetnički dojam. Naime, još nisu baš lijepi kako bi mogli biti ali ima vremena da radim na estetici. Ostalim ‘vještinama’ takođe polako ovladavam. Čak sam se i sa veš mašinom sprijateljila nakon što sam imala jedan promašaj (Mediha, da nisi zucnula o čemu se radi).

Imam malo više obaveza i na poslu ali i tu sam se snašla. Još se jednom pokazalo da je kreativnost uvijek idealan nadomjestak za sve ostale nedostatke. Kad svega ostalog nestane baš ta kreativnost ispuni sve praznine i sve profunkcioniše.

Ako vas zanima kako funkcioniše zajednički život moram priznati da sam čak iznenađena. Sve se lako i brzo dogovorimo i imamo finu raspodjelu poslova. Ja kuham, on pere suđe, on rasprema krevet, on sprema krevet… Pa dobro, uradim ja još ponešto ali ne pada mi sad na pamet ovog momenta sve.

Uglavnom, tu sam. Mislim da je faza navikavanja gotova i da sam manje više pohvatala sve što je bilo važno za početak, i gdje se šta kupuje, i koliko šta košta, naučila da jedan litar ulja ne može trajati čitav mjesec (naročito ako se troši), naučila da i onim tetama na tržnici moraš nekad pokazati zube i skontala da je lakše ipak kad kupovinu obavlja muški član kućanstva – jači je i čak uživa u tome za razliku od mene koja očas posla zaboravim šta mi je sve trebalo. O onom dijelu u kojem bih trebala reći da nisam naučila koliko čega trebam skuhati za jedan obrok pa nam se zbog toga vrlo često dešavaju blaga ‘prežderavanja’ neću pisati ali evo čisto spominjem da se ne iznenadite ako uskoro umjesto nas dvoje ugledate dvije lopte.

Eto, tu sam ponovo. Ostaje mi da vam pišem sve ono što mi je prolazilo kroz glavu u ovom periodu u vidu misli ‘E o ovom ću pisati samo dok…!’ Ima tu svega, od posjeta pozorištu do nekih drugih takođe zanimljivih stvari. U svakom slučaju, hvala svima koji su mislili na mene dok sam bila offline i – čitamo se!

  • Share/Bookmark

Slični postovi

Written by: Cyber Bosanka

Filed Under: Životne priče

Tags:

Trackback URL: http://www.bosanka.net/ama-tu-sam/trackback/

Comments

  • Mahlat

    October 28, 2009 at 2:16 pm

    R, jes’ te nije bilo :)
    al’ neka.

    Ja nisam iznenadjena, pojma nemam trebam li da budem ali mi je drago zbog tebe, sto si se odlucila na to, sto su se najasne stvari izdefinisale i tako. Ostalo ce doci samo po sebi, kuvanje i ostalo.

    I ne beri brigu, ja sam sve to uradila sa 43 godine, mozes misliti :) i evo tri godine se navikavam, nekad slabije, nekad uspesnije al’ dobro mi je.

    Srecno!

  • Mahlat

    October 28, 2009 at 2:17 pm

    A sad cu da ”pretresem” malo onaj Zen’ca blues :lol:

  • Mediha

    October 28, 2009 at 5:15 pm

    Sutim k’o zalivena :-)
    Nisam nikom ispricala, samo svom “ljubimcu i ljubimici”, nekim radnim kolegicama, Eli, tetki, strini iz Dubrovnika…a oni nece dalje, obecali su :-) .
    U svakom slucaju, drago mi je da te ima i da si opet tu. Znam da svaki prelazak iz jednog stanja u drugo iziskuje mnogo energije, ali prirodno je da nasa stanja mijenjamo…Kao sto ne mozemo vjecno ostati u majcinoj utrobi (iako je najbezbjednije i najbezbolnije), tako ne mozemo ni vjecno zivjeti s roditeljima.
    Obicno, kad djeca odu iz kuce, roditelji nosaju srce u dronjcima, jer ma koliko godina imamo, nikako da skontamo da je pupcana vrpca presjecena davno i da tacno od tog momenta dijete moze da zivi i bez majke…
    Odlazak mog djeteta u “novi i svoj” zivot bio je najveca lekcija mog zivota. Nisam znala do tada da sam posesivac i koliko je tesko “pustiti”…Nadam se da sam to naucila i da sad znam.
    Zato svoj djeci ovog svijeta, ma koliko godina imali, zelim lijep ulazak u novi zivot, a svim roditeljima koji su kao i ja citav zivot podredili tome da “brinu, kuhaju, kupuju…”, da puste djecu da odu, odrastu i nauce nesto sto moraju, a sto im mi ne mozemo servirati na tacni.
    I na kraju se svi u svojim novim zivotima dobro snadju i skontaju da da je upravo tako dobro.
    Veliki pozdrav od mene…znate da ja vjerujem u ljubav (iznad svega), a vas dvoje je imate na pretek i koristite je…sad kad ste se za nju izborili.
    Pravoj ljubavi ne treba papir, njoj treba puno vise od toga…

  • aleksandra

    October 28, 2009 at 6:23 pm

    Zen’ca blues- MAhlat kraljica!!!
    Elem,izgleda da mi se opet javilo nesto, ha? Nego sta bona, tako i treba…ma sve sam ti rekla jos prije, ko’ da te poznajem 100 godina.Mnogo mi je drago zbog vas.Ubjedjena sam da si ti divna kuvarica, a bogu hvala, barem vi u zenici nikada ne mozete da budete gladni…CEVAPI!!!!!! njam, njam
    A sto ti se statusa tice, hm,neki kazu vanbracna zajednica, ja kazem ista zajebancija sa papirom ili bez, da prostis….Bitno draga da se volete i da vam je lijepo.
    Tvom dragom i tebi zelim svu srecu svijeta, puno postovanja, tolerancije, upornosti, ………i naravno, moglo bi i nesto majusno da zakmeci….Pozzzzzzz

  • Miro Vinduska

    October 28, 2009 at 7:53 pm

    Poslije zajednicke posjete Zagrebu sam zakljucio da je kriza prosla i da nastaje nova faza koja je obicno nesto drugacuja od predhodne.Stvari su sada postavljene tamo gdje im je mjesto.Svaki dan naravno pregledam elektronsku postu i dva omiljena bloga(zna se koja).Stalno sam se i ja pitao sta li je to sa tobom sto te nema.Sinoc kazem zeni da znam sigurno sta je na stvari.Na sto ce ona”" ti uvijek sve znas kao da si urednik nekog mahalskog casopisa” ajde brzo reci dok mi ne podje serija.Ja velim da se sigurno Hana preselila kod Dade i da je upala u fazu navikavanja na kucne obaveze,pa sad nema vremena.E bas bi mi to bilo drago da to cujem,rece i prebaci na omiljeni kanal dok sam ja tolerantni muz otisao na sprat da gledam utakmicu.Upravo je prije nego sam otvorio PC otisla na kurs Engleskog,ali ce joj biti drago da cuje.Moja se intuicija po neznam koji put pokazala tacnom.Sad si usla u familiju u kojoj ja ratujem 35 godina i jos nisam pobijedio,ali sam zadovoljan i sa nerijeseni rezultatom.Drzi nerijesen rezultat i bit ce uvijek O.K. Nerijeseno mu dodje kao jing-jang.Drago mi je kad se dvije osobe sa slicnim pogledima na zivot sa puno razuma,inteligentni,zreli itd.pronadju i nastave da dijele to svoje bogatstvo i nadarenost.Zelim vam dugo i puno lijepih trenutaka zajedno.Kad se budemo vidjeli, sto se kaze ispricacemo se.Opet ja sa drugarskim pozdravom.

  • Miro Vinduska

    October 30, 2009 at 10:06 pm

    Bas lijepo sad si blizu tete Mice i mozete kahvenisati, ponekad, zar ne.

  • Cyber Bosanka

    November 3, 2009 at 11:29 am

    @all: hvala svima :) )

Leave a reply

* means field is required.

*

*

Get Adobe Flash playerPlugin by wpburn.com wordpress themes