Priznajem, često reagujem pretjerano impulsivno. Sve bih najradije slomila preko koljena, sve bih odmah i sad. Nikad ne zastanem da razmislim malo, nikako da naučim izbrojati do 157373637 i nešto. Nikad ne mjerim tri puta – uvijek prvo presiječem. I dosta mi je toga, stvarno.
U subotu mi je „prekipio“ Facebook. Gledala sam dan ranije jednog poznanika kako sjeda za računar i prvo što je uradio bilo je da posadi nekoliko biljki na svoju farmu na Facebooku. Gledala sam kako to radi i neki đavo me natjerao da pomislim kad li je zadnji put uzeo pravu zemlju u ruke? Kad li je zadnji put zastao da pomiriše cvijet? Pa sam se sjetila svog računa za mobitel od prošlog mjeseca – 40,00 KM na računu mi je „uzeo“ Facebook i Gmail. A ne znam da sam za tih 7 dana saznala nešto toliko važno ili da mi se nešto promijenilo zbog toga što sam bila online.
Mogu li ja bez toga? Mogu li bez stalnog izvirivanja ko šta radi i šta ko misli? Šta je kome na pameti? Ko je bio na kojem moru i koliko je puta škljocnuo aparat? Da li je iko od silnog fotografisanja imao priliku udahnuti miris mora? Da li je neko zastao i slušao talase? Ili su svi samo slikali, slikali, slikali…a poslije će nekad gledati i „doživjeti“ godišnji.
Sjećam se prošlog Madonninog koncerta na kojem sam bila. Pola koncerta sam slikala i snimala sve što se dešavalo na bini. Nisam uspjela osjetiti čitavu atmosferu jer sam htjela što više toga snimiti i uslikati. Na kraju svega sam u ovih godinu dana možda dva puta pregledala slike i to je to. Srećom, 24. Idem u Beograd i znam sigurno da neću napraviti istu grešku. Ovaj put idem slušati i gledati, upaliti sva čula i osjetiti svaki minut u punoj snazi.
Želim, stvarno želim usporiti i živjeti. Želim posmatrati što više zalazaka sunca uživo – ne na slikama. Svaki je drugačiji i svaki je prelijep. Želim gledati rijeku kako teče. Želim osjetiti miris drveća oko sebe, cvijeća. Za početak mijenjam udobnost sobe za tvrdu klupu pored Bosne – tamo idem čitati knjigu. Tačnije bila sam juče i mislim da ću i danas. Čak i kad mi misli odlutaju sa napisanih riječi posmatram svijet oko sebe a ne zidove. Ispratim sunce na počinak, lakše mi je kad znam da je sigurno otišlo na spavanje. Znam da će doći i sutra pa ću i svaku svoju odluku ostaviti bar još toliko da zrije.
Zato sam i oživjela Facebook account koji sam brisnula u jednom svom „napadu“ prije dva dana. Neka ga tu, neka me pozivaju na koncerte, obavještavaju o svemu i pitaju svašta. Samo ću sada reducirati svoje posjete na jednu dnevno, tek toliko da budem u toku. Ipak sam ja Cyber Bosanka!
7 comments
džen says:
Aug 19, 2009
Baš bi bilo zanimljivo od Tebe i Zeničanki čuti o šerijatskom vjenjčanju koje je bilo ovih dana u ZE..Znam da si dobra psiho-analitičarka pa bi bilo fino malo, malo analizirati cilj i namjere ove manifestacije. Pošto znam da si zagovornica ženskih prava (ja isto), a znamo da šerijatsko pravo, blago rečeno, baš ne poštuje ženski rod, kakvo je mišljenje Zeničanki o ovoj temi…
Na Blentovenu sam nešto slično napisala ali njega ne zanima ništa u ovom smjeru….smjeru ljudskih prava, nego u vjerskom i političkom smislu…Mada je sve to povezano..
Hvala,pozzz
Zlata says:
Aug 19, 2009
Džen, dušo, šerijat itekako poštuje ženu i ženski rod, de ti to još malo protabiri.
Cyber Bosanka says:
Aug 19, 2009
@dzen: mislila sam pisati o tome, obecavam da cu se uskoro osvrnuti na to
)) iz mog ugla, naravno…
dzen says:
Aug 20, 2009
Draga Zlatkice, znam da BiH nije Nigerija ali ipak govorimo o šerijatskom pravu…Dugo godina sudjelujem sa Amnesty Internationale i sve je crno na bijelom..
Pozdrav svima.
Tomislav Stanković says:
Aug 20, 2009
Nije problem u Facebooku nego u ljudima. Internet tj. web je prepun mogućnosti, ali na kraju sami odlučujemo što su nam prioriteti. Poveznica Madonninog koncerta i Facebooka je odlična što opet dokazuje da je problem u ljudima koji toliko žele svima pokazati kako je njima super u životu. Tako će im proći cijeli život u bombardiranju ljudi suvišnim informacijama dok konačno ne shvate da trebaju živjeti zbog sebe i putovati zbog sebe a ne zbog novog albuma na nekoj socijalnoj mreži.
Cyber Bosanka says:
Aug 21, 2009
@Tomislav: Uvijek je problem u ljudima, malo njih u stvari zna i ima “petlju” da pokusa zivjeti. A ja mislim da u kreiranju svih ovih socijalnih mreza sudjeluje veliki broj psihologa koji vrlo dobro znaju iskoristiti sve slabosti danasnjeg covjeka.
ermin says:
Aug 22, 2009
Facebook neposjecujem niti cu ga ikada posjecivati,,,,,nije mi potrebno sebe prikativati bas tako javno mada pojedinici misle da ce im to dati odredzenu prednost prilikom sklapanja pojedinih poznanastava ,,,,,a i kada bi bio tu moj krug poznanika bi bio samo onisa kojima sam u kontaktu tako da mi je bolji skype ili msn,,,,,,,neznam ipak 4 najposjeceniji sajt na internetu sto je facebook ipak nije mala stvar meni licno netreba ali ko voli neka izvoli