A sad malo o Zagrebu

• Tweet
• Sharebar

• Tweet

Razlog zbog kojeg me nije bilo neko vrijeme je put u Zagreb. Iskreno, u Zagrebu sam do sada bila dva puta, jednom na nekom sajmu i jednom opet nekim poslom. Oba puta sam vidjela ulazak i izlazak iz grada, a od svega ostalog – ništa. Tako da sam ovu posjetu mislim opravdano zvala prvom.

Slušala sam mnogo o tom gradu, a da se razumijemo vrlo često i pratim portale, štampu i programe iz Hrvatske tako da sam otprilike imala neka očekivanja. Međutim, moram biti iskrena pa reći da je sve to bila samo sjena onoga što Zagreb nudi uživo. Grad me bukvalno oduševio!

Do sada sam uglavnom o Cvjetnom trgu čitala i slušala zbog toga što tu stanuje najkontraverzniji Hrvat – Dikan Radeljak. Nažalost, njega nisam uspjela vidjeti uživo ali mislim da bi bio prava turistička atrakcija, zamislite samo – fotografisanje sa Dikanom. Međutim, Cvjetni trg bih lako mogla nazvati i „mirišljavi trg“ zbog toga što tu ima toliko cvijeća da vas njegov miris zapahne čim kročite na njega. Ili se bar meni to desilo pošto imam pojačano čulo mirisa od kako nisam pušač. Tu sam vidjela i prelijepe cvjetne aranžmane i ruže raznih veličina i boja, suncokrete i još bezbroj prelijepih cvjetića. Žao mi je samo što nisam tu napravila niti jednu fotografiju ali iskreno mi je bilo malo blesavo stati tamo i slikati cvijeće.

Druga stvar koja mi se jako svidjela je Gornji grad, tako se mislim zove. To je onaj dio koji „znaju“ svi koji su nekad čitali „Gričku vješticu“. Zanimljivo, iako su tu smješteni Bandić i Jadranka uz kompletan Sabor sve djeluje prilično pusto. Mi smo bili dva puta i jedva da smo sreli nekoliko turista. Slikala sam onu najpoznatiju građevinu, crkvu Sv. Marka koja mi je zbog svog neobičnog krova uvijek bila posebno zanimljiva.

Ipak, ako bih trebala birati najljepši dio to bi zasigurno bila Tkalčićeva ulica. Prelijepa, dugačka ulica prepuna simpatičnih i uređenih lokala, kafića i restorana. Ono što mi je za nju posebno zanimljivo je to da je svaki objekat uređen uz puno mašte i na tom je uvijek akcenat, ne na preskupim stvarima. Sve me podsjetilo na neke francuske lokale i ulice mada mi nije jasno zbog čega jer nisam nikad bila u Francuskoj.

Bili smo i u parku Maksimir i u zoološkom vrtu. To mi je bio baš simpatičan doživljaj pošto sam posljednji put u zoološkom vrtu bila 1986. godine. Činjenica, noć poslije posjete njemu sam imala noćne more i sanjala zmije, valjda sam ih se previše nagledala tamo. Majmuni su me nasmijali, a najviše mi se svidjela nekakva životinja koja se zove Spori Lori. Čupava je i prilično neugledna ali kad hoda izgleda kao da gledate usporeni snimak.

Zagreb je prelijep, stvarno. Nisam uopšte obraćala pažnju na ušminkane butike i prodavnice, a ima ih ne znam ni sama koliko. Zanimljivo je bilo vidjeti i paparaca „na djelu“ kako sakriven iza neke zgrade slika par sa kolicima (meni totalno nepoznat) i kako psuje nakon što ih nije uspio slikati. Inače na Cvjetnom trgu na sve strane imate takve fotografe sa ogromnim objektivima, meni liče najviše na neko vatreno oružje a i oni se često ponašaju poput agresivnih vojnika. A šta da se radi kad je narodu najzanimljivije pročitati koja zvijezda gdje pije kafu i šta nosi u kesi?

Mnogo je zanimljivije meni bilo obići zgrade stare nekoliko stotina godina, pročitati na Gradskoj vijećnici (ili tako nekako se zove) kako je tu izvedena prva opera čini mi se 1860. i još svašta nešto. To je u svakom slučaju grad prepun istorije i zanimljivih mjesta za vidjeti, a u svakom slučaju je to nemoguće napraviti za samo nekoliko dana. Moram reći – dobro je da je tako jer uvijek imam razlog za neku novu posjetu.